1. komponenta

Vrsta nastave	Ukupno
Predavanja	15
Auditorne vježbe	30

* Opterećenje je izraženo u školskim satima (1 školski sat = 45 minuta)

Ciljevi kolegija:
Usvojiti kompetencije samostalne provedbe cjelokupnog procesa socijalnopedagoške procjene.

Očekivani ishod učenja:
Kompetencije koje će student/ica kroz kolegij moći razviti:
Po završenom kolegiju student/ica će znati / moći:
-provesti individualni i grupni rad s korisnicima na procjeni rizika i potreba
-napisati nalaz i mišljenje socijalnog pedagoga
-programirati individualni rad s korisnikom
-provesti, analizirati i refketirati socijalnopedagoški intervju s korisnikom
-napisati nalaz i mišljenje iz korisničke perspektive

Sadržaj i raspored rada:
-kliničke vježbe u praksi (uz vođenje mentora i nastavnika) odvijaju se kontinuirano tijekom jednog tjedna u jutarnjoj, srednjoj ili večernjoj smjeni (7,00-12,00; 12,00-17,00 ili 17,00-22,00 sata)
-predavanja se provode kroz sažetu nastavu (5 susreta po 3 sata)
-intervju studenti provode prema vlastitom rasporedu i dogovoru sa sugovornikom izvan redovne satnice kolegija
KLINIČKE VJEŽBE u praksi (uz vođenje mentora i nastavnika) odvijaju se kontinuirano tijekom jednog tjedna u jutarnjoj, srednjoj ili večernjoj smjeni.
Upute za vježbe:
-Student/ica provodi kontinuirane kliničke vježbe u Domu za odgoj djece i mladeži Zagreb, radna jedinica Dijagnostika, u trajanju od tjedan dana prema unaprijed dogovorenom rasporedu (najčešće tijekom veljače, ožujka i travnja jer u isto vrijeme u ustanovi može boraviti najviše 4 studenta/ica tjedno)
-Prije odlaska na vježbe student/ica dobiva podrobne upute od profesora i voditelja radne jedinice
-Student/ica prati radno vrijeme mentora
-Student/ica prati rad mentora te se, prema uputi mentora ili osobnom prijedlogu, uključuje u manje samostalne zadatke u neposrednom radu s pojedincem / skupinom
-Student/ica ima obvezu provesti dva samostalna rada uz pisanu pripremu (uz pomoć i vođenje nastavnika), te sudjelovanje i feedback mentora (i kolege/ice s kojim/om je u paru na vježbama)
-Student/ica poštuje kućni red i pravila ustanove u kojoj se nalazi, s poštovanjem i pristojnošću se odnosi prema djelatnicima i korisnicima ustanove
-Na kraju vježbi student/ica daje osobni komentar vježbi te prima povratnu poruku od strane mentora
-Po izvršenim vježbama student/ica predaje nastavniku pisani materijal (koji sadrži: dnevnik rada, dvije pisane priprave dopunjene komentarom, ispunjene i interpretirane socijalnopedagoške instrumente, nalaz i mišljenje socijalnog pedagoga, osvrt na praksu), te dobiva povratnu individualnu informaciju nastavnika (pisanu i usmenu) kroz konzultacije
-Po završetku vježbi na fakultetu se provodi zajednički feedback svih studenata na provedene vježbe u instituciji u odnosu na: organizaciju i strukturu vježbi, doživljaj ustanove, odnos s mentorima i korisnicima, samoevaluaciju kompetencija za neposredni rad s pojedincem, grupom, za procjenu, interpretaciju instrumenata, pisanje nalaza i mišljenja, korisnost vježbi, opći doživljaj, primjedbe i prijedloge za ubuduće
-Po završetku vježbi nastavnik provodi feedback u instituciji s mentorima i voditeljem službe za dijagnostiku kako bi se dobile informacije o organizaciji vježbi, kompetencijama i zainteresiranosti studenata, prijedlozima za promjene i druge informacije od koristi za buduće planiranje i provođenje studentskih vježbi te dogovor o potrebi doedukacije mentora.
INTERVJU studenti provode prema vlastitom rasporedu i dogovoru sa sugovornikom izvan redovne satnice kolegija.
Upute za planiranje, provođenje i analizu intervjua:
-Student/ica je dužan/na pročitati obveznu literaturu o vođenju socijalnopedagoškog intervjua
-Izabrati sugovornika/cu i s njim/njom dogovoriti sve potrebne radnje za provođenje socijalnopedagoškog intervjua, odnosno, provesti informativni razgovor
-Pripremiti shemu za vođenje intervjua i provesti socijalnopedagoški intervju uz snimanje
-Doslovno prepisati intervju i odnijeti sugovorniku/ici na čitanje i eventualne korekcije, dorade, provjere
-Napisati refleksiju na način vođenja intervjua, obuhvaćena područja, uspostavljen odnos, vrste korištenih pitanja i vještine vođenja intervjua, kao i u odnosu na suradnju sugovornika/ice, komunikaciju i dr.
-Ispuniti nalaz iz perspektive sugovornika/korisnika ili napisati nalaz prema Noelkeu
-Nakon što nastavnik pročita sav predani materijal, student/ica dobiva individualnu povratnu informaciju nastavnika (usmenu i pisanu) kroz individualne konzultacije
Način izvođenja PREDAVANJA:
-Prvo predavanje ima zadaću preciziranja svih uputa i dogovora nastavnika i studenata o načinu rada tijekom semestra, definiranja rasporeda studenata na vježbama, pojašnjavanja obveza na vježbama, te pisanja izvješća nakon provedenih vježbi, provođenja samostalnog zadatka izvan satnice u rasporedu (intervju), termina predavanja, uvjeta i načina vrednovanja planiranih ishoda učenja i sl.
-Ostala predavanja izvode se sažeto kroz 4 termina (po 3 sata), najčešće tijekom svibnja i lipnja
-Nakon provedenih kliničkih vježbi u instituciji na fakultetu se održava zajednički feedback studenata i nastavnika na održane vježbe (kako je naprijed spomenuto)
-Jedan termin predavanja planiran je za gosta predavača
-Ostala dva predavanja su tematska i odnose se na pisanje nalaza i mišljenja socijalnog pedagoga (temeljem nalaza i mišljenja studenata napisanih nakon vježbi u Domu za odgoj djece i mladih) te programiranje tretmana za korisnika za kojeg je na prethodnom predavanju napisan nalaz i mišljenje. Sve rečeno utemeljeno je na teorijskim konceptima. Međutim, ako studenti/ce i nastavnik procijene da je potrebno obraditi neke druge teme koje su im se kroz vježbe ili vođenje intrevjua pokazale značajnijima, a nedovoljno razrađenima, tada može doći do promjene sadržaja predavanja.
Odnosno, predavanja se odvijaju prema slijedećoj shemi:
- 1 susret za upute i pripreme
- 1 susret za zajednički feedback nakon održanih vježbi
- 1 susret za gosta-predavača
- 2 susreta za obradu nalaza i mišljenja i programiranje tretmana socijalnog pedagoga, odnosno, prema prijedlozima, potrebama i dogovorima studenata/ica i nastavnika.

Ocjenjivanje i vrednovanje studenata:
Vrednovanje ishoda učenja na kolegiju sastoji se od više komponenata i teče sukcesivno, u skladu s redoslijedom obveza na kolegiju te se sastoji od:
- Obavljenih kliničkih vježbi (100%)
- Predanih pisanih materijala s vježbi, te primljenog feedbacka nastavnika
- Provedenog, prepisanog i reflektiranog (od strane studenta i nastavnika) socijalnopedagoškog intervja
- Sudjelovanja na nastavi (predavanjima)
Tako se ukupna ocjena formira temeljem slijedećih elemenata:
- Kompetentnosti u izvođenju vježbi
- Kompetentnosti u pisanim pripremama za vježbe, izvješću i nalazu s vježbi, samorefleksiji na proveden intervju i pisanom nalazu iz korisničke perspektive
- Kompetentnosti u integraciji stečenih znanja i njihovoj primjeni u praksi
- Aktivnosti i angažmana studenta/ice u svim oblicima nastave
Svaki/a student/ica mora izvršiti sve navedene obveze, a ocjena se razlikuje samo u odnosu na kvalitetu izvedbe/znanja.

1. Poticati kreiranje javnih politika usmjerenih poboljšanju kvalitete življenja pojedinaca, grupa i zajednica
2. Zagovarati prava i najbolji interes korisnika i ranjivih skupina u društvu te poticati korisnike i druge stručnjake na taj pristup
3. Razvijati nove i prilagoditi postojeće modele participacije korisnika u svim procesima koji ih se tiču, osim kad je to zakonski ograničeno
4. Voditi timove i druge radne skupine formirane u svrhu rješavanja specifičnih problema korisnika i/ili stručnih pitanja
5. Prezentirati rezultate znanstvenog istraživanja i stručnog djelovanja općoj i stručnoj javnosti
6. Samoprocijeniti vlastite interpersonalne, generičke i profesionalne kompetencije i u skladu s time upravljati vlastitim profesionalnim razvojem
7. Procijeniti obilježja i intervencijske potrebe korisnika primjenjujući suvremene, znanstveno i klinički utemeljene, instrumente/ procedure
8. Procijeniti obilježja zajednice/specifičnog intervencijskog okruženja u svrhu procjene rizika za razvoj problema u ponašanju i potencijala za njihovo rješavanje korištenjem standardiziranih stručnih/znanstvenih instrumenata/postupaka
9. Istražiti jesu li postojeće stručne politike i zakonska rješenja prikladan stručni okvir za zadovoljenje intervencijskih potreba korisnika (pojedinaca/ grupa/zajednica)

1. , Koller-Trbović, N. (2010): Skripta s protokolima, instrumentima, uputama i prijevodima radova (interni materijal)., , , .
2. , Koller-Trbović, N., Mirosavljević, A., Jeđud Borić, I. (2013): Procjena intervencijskih potreba djece i mladih s problemima u ponašanju. U: Žižak, A., Koller-Trbović, N. (ur.): Procjena rizika i snaga u funkciji planiranja tretmana. ERF, Zagreb. 23-67., , , .
3. , Koller-Trbović, N. i Žižak, A. (ur) (2005): Participacija korisnika u procesu procjene potreba i planiranja intervencija: socijalnopedagoški pristup. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 37-63, 97-112., , , .
4. , Kluge, C. (1999): Načrtovanje individualne pomoći. Socialna pedagogika. 3 (1). 35-46 (prijevod za internu uporabu N. Koller-Trbović), , , .
5. , Poldrugač, V. (1987): Priručni materijal za provođenje socijalnopedagoškog dijagnosticiranja poremećaja u ponašanju djece i omladine s upitnikom UNDSP i uputama za primjenu. Fakultet za defektologiju, Zagreb. (za internu uporabu preradila N. Koller-Trbović, 2008.), , , .
6. , Sladović-Franz, B. (2008): Sveobuhvatno obiteljsko procjenjivanje u socijalnoj skrbi za djecu. U: Ajduković, M. i Radočaj, T. (ur.): Pravo djeteta na život u obitelji. UNICEF. 93-119., , , .
7. , Žižak, A., Koller-Trbović, N. (2003): Sudjelovanje djeteta u procesu procjene potreba i planiranja intervencija. Dijete i društvo. 5 (1). 119-139., , , .
8. , Žižak, A., Koller-Trbović, N. i Lebedina-Manzoni, M. (2001): Od rizika do intervencije. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 171-203., , , .
9. , Ajduković, M., Sladović-Franz, B. (2008): Instrumenti socijalnog rada za procjenjivanje obiteljske situacije i potreba djece. U: Ajduković, M. i Radočaj, T. (ur.): Pravo djeteta na život u obitelji. UNICEF. 195-208., , , .
10. , Berger, J. (1978): Psihodijagnostika. Nolit., , , .
11. , Galeša, M. (1995): Specialna metodika individualizacije. Didakta, Radovljica., , , .
12. , Bundschuh, K. (1996): Einfuehrung in die sonderpaedagogische Diagnostik. E. Reinhard, GmbH & Co. Verlag, Muenchen., , , .
13. , Eddy, J.M. (1996): Conduct Disorders: The Latest Assessment and Treatment Strategies. Compact Clinicals, Kanzas City., , , .
14. , Geissler, K.A., Hege, M. (1999): Konzepte sozialpaedagogischen handelns. BELTZ. EditionSozial., , , .
15. , Hoghughi, M. (1992): Assessing Child and Adolescent Disorders. Practice Manual. SAGE Publications. London-Newbury Park-New Delhi., , , .
16. , Morrison, J., Andres, T.F. 82001): Interviewing Children and Adolescents (Skills and Strategies for Effective DSM-IV Diagnosis). The Guilford Press. New York, London., , , .
17. , Myschker, N. (1996): Verhaltensstoerungen bei Kindern und Jugendlichen. Kohlhamer. Stuttgart, Berlin, Koeln., , , .
18. , Peters, F. (ur.) (1999): Diagnosen - Gutachten - hermeneutisches Fallverstehen. IGfH., , , .

Obvezni predmeti - Socijalna pedagogija: Djeca i mladi, 2. semestar - Redovni studij - Socijalna pedagogija
Obavezni predmet - Redovni studij - Socijalna pedagogija

Obvezni predmeti - Socijalna pedagogija: Djeca i mladi, 2. semestar - Redovni studij - Socijalna pedagogija