Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu kroz svoju povijest nekoliko je puta mijenjao svoj naziv i status. Odlukom Sabora Narodne Republike Hrvatske od 10. srpnja 1962. godine osnovana je Visoka defektološka škola. U svibnju 1965. godine ona postaje sastavnicom zagrebačkog Sveučilišta. Godine 1973. Visoka defektološka škola mijenja svoj naziv u Fakultet za defektologiju, koji 14. travnja 1998. godine mijenja svoj naziv u Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Od 2007. godine Fakultet je smješten na lokaciji u Sveučilišnom kampusu Borongaj.
Danas na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu studira oko 1000 studenta na jednom od tri preddiplomska ili tri diplomska studijska programa, jednom poslijediplomskom specijalističkom i dvama doktorskim studijima te nizu edukacija koje se provode u okviru Centra za cjeloživotno učenje ERF-a.
Vodeći računa o potrebama društva, Hrvatskom kvalifikacijskom okviru te slijedeći Standarde i smjernice za osiguranje kvalitete u europskom prostoru visokog obrazovanja, Fakultet stalno radi na podizanju kvalitete programa obrazovanja prvostupnika i magistara edukacijske rehabilitacije, logopedije i socijalne pedagogije, kao i doktoranata, specijalizanata i polaznika programa cjeloživotnog učenja. Jednako tako Fakultet promiče inkluziju i zaštitu ljudskih prava senzibilizirajući javnost za položaj, potrebe i prava sve većeg broja marginaliziranih skupina u društvu.
Studenti su najvažniji partner u svim djelatnostima Fakulteta te sudjeluju u svim događajima vezanim za Fakultet. Značajno pridonose u okviru nastave, te kroz volonterske aktivnosti i projekte u zajednici. Aktivni su u organizaciji sportskih, glazbenih i drugih događanja te osobito u planiranju i provedbi međunarodnih studentskih kongresa, intenzivnoj studentskoj razmjeni s drugim sveučilištima u Europi pa i na drugim kontinentima. Bivši studenti i prijatelji Fakulteta odnedavno su udruženi u AMAC i njihova veća aktivnost i suradnja tek se očekuje.
Uvažavajući istraživačku orijentaciju Sveučilišta u Zagrebu, te nacionalne i europske istraživačke prioritete, Fakultet nastoji povećavati kako znanstvenu produktivnost tako i znanstvenu izvrsnost. Zamjetan je zaokret prema prijavljivanju i partnerskom sudjelovanju u projektima financiranim od strane fondova Europske unije te prema primjeni rezultata istraživanja u nastavnom gradivu na svim razinama studiranja te boljoj pripremi studenta za budući znanstveno istraživački rad. Kroz Tempus projekt Sveučilišta u Zagrebu djelatnici Fakulteta dali su osobit doprinos razvoju sustava potpore studentima s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.
Suradnja sa zajednicom i utjecaj na promjene u njoj dio su tradicije. Više od 50% znanstveno-nastavnih djelatnika Fakulteta kontinuirano su uključeni u različite razine i vrste aktivnosti kojima se ostvaruje stručni i društveni utjecaj na zajednicu i javne, stručne politike. Nastavno-klinički centar, kao zasebna ustrojbena jedinica Fakulteta, pruža zajednici raznovrsne, nove stručne usluge iz djelokruga prevencije, rane intervencije, habilitacije i rehabilitacije, čime se istovremeno podiže kvaliteta nastavnog i znanstvenog rada u okviru preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studijskih programa. Aktivnosti u Centru značajno pridonose i većoj prepoznatljivosti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
60 godina ERF-a (1962. - 2022.)
50 godina ERF-a (1962. - 2012.)
Dekani ERF-a kroz povijest
izv. prof. dr. sc. Ante Bilić Prcić
Dekan ak. god. 2021./22., 2022./23., 2023./24.
Diplomirao je (1999). i doktorirao (2007.) rehabilitaciju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Zaposlen ja kao izvanredni profesor na Odsjeku za oštećenja vida Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Njegov znanstveni i stručni rad usmjereni su na oštećenja vida, procjenu i nove tehnologije u rehabilitaciji osoba oštećena vida, rehabilitacijsku informatiku te prilagodbu nastavnih sredstava za učenike oštećena vida. Savjetnik je u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, koordinator za CARNet, ISVU, SmartX i MicrosoftSW na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu te voditelj za financijsko upravljanje i kontrolu (FUiK).
izv. prof. dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev
Dekanica ak. god. 2017./18., 2018./19., 2019./20. i 2020./21.
Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1981). Doktorirala je na Fakultetu za defektologiju (1994). Područja njezina znanstvenog i stručnog rada obuhvaćaju bio-psihosocijalne osobine djece, adolescenata i odraslih s posebnim potrebama (posebno s ADHD poremećajem, intelektualnim teškoćama i emocionalnim teškoćama), psihodijagnostičke postupke, oblike potpore (rehabilitacija i terapija igrom), mentalno zdravlje te uključivanje u redovne sustave odgoja i obrazovanja (dječji vrtići, osnovna i srednja škola, visoko obrazovanje). Suradnica je Nastavno-kliničkog centra Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta za područje psihološke dijagnostike, savjetovanja roditelja te terapeutske postupke s djecom s razvojnim i emocionalnim teškoćama.
prof. dr. sc. Antonija Žižak
Dekanica ak. god. 2013./14., 2014./15., 2015./16. i 2016./17.
Diplomirala je poremećaje u ponašanju na Fakultetu za defektologiju (1975.), a doktorirala (1992.) na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Radila je na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Fakulteta za defektologiju, današnjem Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Njezin znanstveni i stručni rad usmjereni su na prava djeteta, intervenciju za djecu i mlade s poremećajima u ponašanju, evaluaciju intervencijskih programa, izvanobiteljsku i alternativnu skrb za djecu, interpersonalnu komunikaciju, komunikacijske kompetencije u pomažućim profesijama, fenomen nasilja i psihosocijalne tretmane počinitelja nasilja. Sudjelovala je u kreiranju standarda profesionalnog djelovanja i političkih dokumenata, izradi etičkih načela stručnog rada, razvoju edukativnih programa za stručne djelatnike u području socijalne skrbi, pravosuđa, odgoja i obrazovanja te razvoju novih vrsta intervencija za populacije u riziku.
prof. dr. sc. Ljiljana Mikšaj Todorović
Dekanica ak. god. 2011./12. i 2012./13.
Diplomirala je poremećaje u ponašanju na Fakultetu za defektologiju (1980.), današnji Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, gdje je i doktorirala (1999.). Radila je na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Fakulteta za defektologiju. Njezina su područja znanstvenog i stručnog bavljenja kriminologija, komparativna kriminologija i penološka rehabilitacija. Članicom je Povjerenstva za praćenje i unapređivanje rada tijela kaznenog postupka i izvršenja maloljetničkih sankcija, Povjerenstva za unapređivanja tretmana osuđenih osoba i Povjerenstva za pomilovanja.
prof. dr. sc. Draženka Blaži
Dekanica ak. god. 2007./08, 2008./09., 2009./10. i 2010./11
Diplomirala je (1990.) i doktorirala (1999.) logopediju na Fakultetu za defektologiju. Redovita je profesorica i znanstvena savjetnica u trajnom zvanju na Odsjeku za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Njezin znanstveni i stručni rad usmjereni su na razvoj jezično-govorne komunikacije (fonološke aspekte), jezično-govornu patologiju (s naglaskom na jezične poremećaje) i stvaranje kriterija i mjernih instrumenata za diferencijalnu procjenu jezičnih poremećaja djece predškolske i školske dobi. Bila je članicom Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (2009. – 2013.). Predsjednica je Hrvatskoga logopedskog društva (od 2014). Dopredsjednica je Udruge za ranu logopedsku i edukacijsko – rehabilitacijsku intervenciju „LERI“.
prof. dr. sc. Ljiljana Igrić
Dekanica ak. god. 1995./96., 1996./97., 1997./98. i 1998./99.
Diplomirala je defektologiju na Visokoj defektološkoj školi (1969.) i psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1974). Doktorirala je na Fakultetu za defektologiju (1981.). Specijalizirala je psihoterapiju u Düsseldorfu (2000.). Radila je od 1969. do 2013. na Odsjeku za inkluzivnu edukaciju i rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, nekadašnjega Fakulteta za defektologiju. Područja su njezina znanstvenog i stručnog rada psihološki i socijalni aspekti mentalne retardacije. Osnovala je Studij invaliditeta na poslijediplomskom doktorskom studiju Prevencijska znanost i studij invaliditeta Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Značajan je doprinos dala razvoju dijagnostičkih instrumenata. Predsjednica je Hrvatske udruge za pomoć djeci s mentalnom retardacijom (od 1994.).
prof. dr. sc. Miroslav Prstačić
Dekan ak. god. 1991./92., 1992./93., 1993./94. i 1994./95.
Diplomirao je (1976.) i doktorirao (1985.) rehabilitaciju na Fakultetu za defektologiju. Radio je na Odsjeku za motoričke poremećaje i kronične bolesti Fakulteta za defektologiju, odnosno Odsjeku za motoričke poremećaje, kronične bolesti i art-terapije današnjega Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Profesor je emeritus na Sveučilištu Hercegovina u Mostaru. Njegovi su znanstveni i stručni interesi humana, dubinska-ekologija i holistički pristupi u otkrivanju i podržavanju životnih potencijala, sofrologija, motorički poremećaji, kronične bolesti, filozofija znanosti, rehabilitacijska edukacija, komplementarna potporna terapija, kreativna terapija te art/ekspresivna psihoterapija i psihosocijalna onkologija. Osnovao je Hrvatsku udrugu za psihosocijalnu onkologiju te Hrvatsku udrugu za sofrologiju, kreativne terapije i art/ekspresivne terapije.
prof. dr. sc. Milko Mejovšek
Dekan 1987./88., 1988./89., 1989./90., 1990./91., 2002./03., 2003./04., 2004./05., 2005./06. i 2006./07.
Diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1966.) i kao paralelni studij na istom fakultetu francuski jezik i književnost. Magistrirao je 1973., a doktorirao 1976. na Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1971. radio je kao asistent na Fakultetu za fizičku kulturu, a od 1979. zaposlen je na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Fakulteta za defektologiju, kasnije Odsjeku za kriminologiju današnjega Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Odlukom senata Sveučilišta u Zagrebu 2013. izabran je u počasno zvanje profesora emeritusa. U svom znanstvenom i stručnom radu bavi se kognitivnim sposobnostima i obilježjima ličnosti, problemima socijalne integracije osoba s posebnim potrebama i poremećajima u ponašanju te penološkom psihologijom i metodologijom.
prof. dr. sc. Branko Radovančić
Dekan ak. god. 1983./84., 1984./85., 1985./86., 1986./87., 1999./00., 2000./01. i 2001./02.
Diplomirao je (1967.) i doktorirao (1979.) na Fakultetu za defektologiju. Od 1968. radio je na Višoj defektološkoj školi Sveučilišta u Zagrebu, kasnije Odsjeku za oštećenja sluha Fakulteta za defektologiju, odnosno Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, na kojem je 1999. izabran u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. U svom znanstvenom i stručnom radu bavio se problematikom gluhoće, rehabilitacijom i edukacijom djece s posebnim potrebama te odgojno-obrazovnom integracijom djece oštećena sluha. Dao je značajan doprinos razvoju Odsjeka za oštećenja sluha Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i razvoju područja surdopedagogije.
prof. dr. sc. Vlado Puljiz
Dekan ak. god. 1982./1983.
Diplomirao je (1962.) i doktorirao (1975.) na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dvije godine proveo je na poslijediplomskom studiju u Montpellieru (Francuska). Od 1963. do 1972. radio je kao istraživač na Agrarnom institutu, a od 1973 do 1976. bio je istraživač i voditelj Centra za sociologiju sela, grada i prostora Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Od 1976. do 1988. predavao je sociologiju na Fakultetu za defektologiju (od 1985. kao redoviti profesor), a od 1988. redoviti je profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je predstojnik Studijskog centra socijalnog rada na Pravnom fakultetu (1990. – 1999.). Bavio se ruralnom sociologijom i socijalnom politikom. Utemeljio je časopis Revija za socijalnu politiku (1994.), kojega je bio glavni urednik do 2002.
prof. dr. sc. Vladimir Stančić
(19.6.1923. – 12.2.2000.)
Dekan ak. god. 1974./75., 1975./76., 1976./77. i 1977./78.
Diplomirao je psihologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1951.), a doktorirao na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu (1975). Radio je kao gimnazijski profesor (od 1950.) i u Savjetovalištu za izbor zanimanja (od 1958.) u Varaždinu. Od 1962. zaposlen je na Visokoj defektološkoj školi u Zagrebu gdje je osnovao Katedru za specijalnu psihologiju. 1977. izabran je za redovitog profesora na Fakultetu za defektologiju. U svom znanstvenom i stručnom radu bavio se teorijskim i metodološkim pristupima edukaciji i rehabilitaciji osoba s teškoćama u razvoju te socijalnom adaptacijom slijepih. Dobio je više nagrada i priznanja za znanstveni rad u području odgoja, obrazovanja i rehabilitacije osoba sa smetnjama u razvoju.
prof. dr. sc. Vojislav Kovačević
(18.1.1924. – 3.7.1987.)
Dekan ak. god. 1970./71., 1971./72., 1972./73., 1973./74., 1978./79., 1979./80., 1980./81. i 1981./82.
Diplomirao je psihologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (1949). Usavršavao se u području kliničke psihologije na University of London (1959. – 1960.). Doktorirao je na Fakultetu za defektologiju (1976). Od 1951. do 1965. radio je kao psiholog u osnovnoj školi, kao klinički psiholog u ustanovama socijalne i odgojne skrbi te kao viši stručni suradnik u Institutu za proučavanje razvojnih problema djece i omladine. Od 1965. viši je predavač na Visokoj defektološkoj školi u Zagrebu, a od 1977. redoviti profesor na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Fakulteta za defektologiju. U svom znanstvenom i stručnom radu bavio se osobama s teškoćama u socijalnoj interakciji, rehabilitacijom mentalno retardiranih, kliničkom dijagnostikom te maloljetničkom delinkvencijom.
Angelina Borić, prof.
Dekanica ak. god. 1965./66., 1966./67., 1967./68., 1968./69. i 1969./70.
Diplomirala je pedagogiju i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1934). Radila je kao profesorica na Odsjeku za defektologiju pri Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (od 1949.) i kasnije kao profesorica na Visokoj defektološkoj školi u Zagrebu (od 1962.) u čijem je osnivanju sudjelovala. Područja njezina znanstvenog i stručnog rada obuhvaćala su psihodefektologiju, proučavanje problematike mentalne retardacije, rehabilitacije i socijalne zaštite djece te obrazovanje stručnjaka za specijalni odgoj. Od 1971. do umirovljenja 1979. bila je direktoricom Centra za mentalnu retardaciju u Zagrebu.
Tomislav Špoljar, prof.
(1.4.1908. – 1.3.1969.)
Diplomirao je na Pedagoškom odsjeku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1952.). U državnoj narodnoj I. mješovitoj pučkoj školi Kraljice Marije u Varaždinu (1931.) osnovao je prvi odjel za djecu s teškoćama u razvoju. Osobito je zaslužan za osnivanje Odsjeka za defektologiju pri Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1947.) i Visoke defektološke škole u Zagrebu (1963.), na kojima je bio predavač i prvi dekan. Jedan je od suosnivača Visoke škole za socijalne radnike u Zagrebu. Nakon 2. svjetskog rata radio je kao savjetnik u Ministarstvu za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu NRH (do 1962.) te je sudjelovao u izradi inicijalnih planova i programa za osnivanje specijalnih ustanova i prvih zakonskih propisa s područja socijalne zaštite i odgoja djece i mladeži s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj. Danas njegovo ime nose nagrada Saveza edukacijskih rehabilitatora Hrvatske „Prof. Tomislav Špoljar“ i Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar u Varaždinu.
Profesori emeritusi
prof. dr. sc. Milko Mejovšek
Izabran odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu 15. listopada 2013. godine.
prof. dr. sc. Marta Ljubešić
Izabrana odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu 21. srpnja 2015. godine.
Rektori i prorektori
prof. dr. sc. Melita Kovačević
Prorektorica za znanost i tehnologiju od ak. god. 2006./2007. do 2013./2014.
