1. komponenta

Vrsta nastave	Ukupno
Predavanja	15
Auditorne vježbe	15
Seminar	15

Kolegij osposobljava studente za procjenu i koncipiranje programa za savladavanje aktivnosti svakodnevnog života osoba s cerebralnom paralizom i višestrukim teškoćama.

1. Razlikovati značajke urednog razvoja djece, mladih i odraslih u odnosu na značajke razvoja djece, mladih i odraslih s oštećenjima vida, s motoričkim poremećajima, s kroničnim bolestima, s intelektualnim teškoćama, s teškoćama učenja, s deficitom pažnje i hiperaktivnim poremećajem, s poremećajima iz autističnog spektra, s višestrukim teškoćama i s drugim razvojnim i stečenim teškoćama funkcioniranja različitih uzroka (u daljnjem tekstu: djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom).
2. Objasniti osnovne metodološke postupke i znanstvenu utemeljenost edukacijsko-rehabilitacijskog područja.
3. Primjenjivati vještine aktivnog učenja i kritičkog mišljenja.
4. Objasniti stupnjeve potreba za podrškom djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, u skladu sa značajkama njihovog funkcioniranja .
5. Opisati elemente edukacijsko-rehabilitacijskog procesa (rano otkrivanje/probir, procjena, planiranje, provedba, evaluacija) u radu s djecom s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom te osobama iz njihova životnog okruženja (obitelj, skrbnici, vršnjaci, partneri, sustanari, suradnici)
6. Objasniti različite modele i programe u zajednici utemeljene edukacije i rehabilitacije za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom.
7. Provesti, uz superviziju, edukacijsko-rehabilitacijsku procjenu razina motoričkog, senzornog, spoznajnog, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te procjenu značajki njihova životnog okruženja (obitelj, škola, vršnjaci, stanovanje, zapošljavanje, itd.).
8. Provesti, uz superviziju, edukacijsko-rehabilitacijske programe i postupke u cilju unapređenja funkcionalnog razvoja (sposobnosti, znanja i vještina), zadovoljavanja individualnih potreba i ostvarenja kvalitete življenja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.
9. Provesti, uz superviziju, evaluaciju edukacijsko-rehabilitacijskih programa i postupaka .
10. Objasniti osnove transdisciplinarne profesionalne suradnje i ulogu edukacijskog rehabilitatora u sustavima odgoja i obrazovanja, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, socijalne skrbi i zdravstva.
11. Procijeniti etičke izazove u struci i zastupati profesionalna i etička načela.

1. Cerebralna paraliza i pridružena neurorazvojna odstupanja u djece s kortikalnom disgenezom,, Šimić Klarić, A., Kolundžić, Z., Šimić, Ž., Đaković, I., Gotovac, N., Mejaški Bošnjak, V., PAEDIATR CROAT., 58, 2014.
2. (2018) Habilitacija djece s cerebralnom paralizom,, Kraguljac, D., Brenčić, M., Zibar, T., Schnurrer Luke-Vrbanić, T., medicina fluminensis, Vol. 54, No. 1, 2018.
3. Cerebral palsy in children: Movements and postures during early infancy, dependent on preterm vs. full term birth,, Yang , H., Einspieler, C., Shi, W., Marschik, PB., Wang, Y., Cao Y., Li H., Liao YG., Shao XM., Early Hum Dev., 88, 10, 2012.
4. Instrumenti procjene grubih motoričkih funkcija u djece s cerebralnom paralizom., Katušić, A., Milaščevic, D., Gagula, J., Hrvatska revija za rehabilitacijska istrazivanja,55, 1, 2019.
5. The method of Katharina Schroth-history, principles and current development., Weiss, H. R., Scoliosis, 6(1), 17., 2011.
6. Neorganski poremećaji hranjenja u djece., Niseteo, T. i sur., Paediatr Croat. 58 (1), 2014.
7. Neurorehabilitacija robotikom u pedijatriji., Stela Rutović i sur., Paediatr Croat. 63 (1), 2019.
8. Snoezelen: A controlled multi-sensory stimulation therapy for children recovering from severe brain injury, Gillian A. Hotz, Andrea Castelblanco, Isabel M. Lara, Alyssa D. Weiss, Robert Duncan, John W. Kuluz, Brain Injury, 20, 8, 879-888., 2006.
9. An Investigation of Dyspraxia: What We Know and Why the Research Is So Far Behind., Meachon, E., St. Anne's Academic Review (STAAR) 7, 2017.

Rehabilitacija, 6. semestar - Redovni studij - Rehabilitacija