Članovi projektnog tima:

• prof. dr. sc. Neven Ricijaš
• izv. prof. dr. sc. Dora Dodig Hundrić
• dr. sc. Sabina Mandić, viši asistent
• dr. sc. Andrea Ćosić, viši asistent
• Sanja Radić Bursać, prof. soc. ped.

Vanjski suradnici:

• izv. prof. dr. sc. Ivana Vrselja

Dosadašnja istraživanja u području uglavnom su se bavila pojedinim individualnim ili socijalnim čimbenicima, ili pak pojedinim aspektima digitalnog konteksta koji doprinose elektroničkom nasilju. U području nedostaje sveobuhvatnih istraživanja kojima bi se ispitao relativni doprinos različitih čimbenika. Socio-ekološki model elektroničkog nasilja (Patel i Quan-Haase, 2024) novi je teorijski model koji omogućava planiranje i provedbu takvih sveobuhvatnih istraživanja, a do sada nije sustavno provjeravan. Navedeni model naglašava skupine različitih čimbenika koji imaju efekt na elektroničko nasilje među učenicima, a mogu imati i određeni interakcijski efekt na pojavu nasilja. Cilj ovog istraživanja je u okviru socio-ekološkog modela istražiti doprinos individualnih i socijalnih čimbenika te obilježja digitalnog konteksta u objašnjenju pojave elektroničkog nasilja, kao i njegovih efekata na mentalno zdravlje učenika osnovnih i srednjih škola. Kako bi se ostvarili ciljevi projekta planira se korištenje mješovitog istraživačkog pristupa u okviru kojeg će se provesti tri istraživanja. U prvoj godini planira se provesti (1) kvantitativno istraživanje s ciljem razvijanja i validiranja skale za mjerenje percepcije digitalnog konteksta koji pogoduje pojavi elektroničkog nasilja. Također, provest će se i (2) kvalitativno istraživanje kako bi se istražilo kako učenici doživljavaju i opisuju čimbenike elektroničkog nasilja. U drugoj godini započet će provedba (3) longitudinalnog istraživanja s tri točke mjerenja (s razmakom od godine dana) kako bi se utvrdilo na koji način čimbenici iz socioekološkog modela objašnjavaju elektroničko nasilje te kakve su njegove posljedice na mentalno zdravlje učenika.