Iskustva studenata na Erasmus+ razmjeni

BELGIJA

2018./2019.

Zimski semestar ak. god. 2018./2019.

Roberta Stevanović, studentica 2. godine diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
University College Ghent, Faculty of Education, Health and Social Work

Još prije nego sam upisala fakultet znala sam za mogućnost studentske razmjene. Nisam još ni položila prvi predmet, ali bila sam sigurna da barem jednom u pet godina studiranja moram iskoristiti tu priliku i isprobati studiranje i u nekoj drugoj zemlji Europe. Jedna sam od onih osoba koje imaju puno interesa, ideja i želja, a na kraju se od silnog ushita u njima izgube. Zbog toga se tek mali broj navedenih zaista i ostvari. Erasmus studijski boravak ušao je u taj mali postotak.

Prva pozitivna stvar oko planiranja Erasmusa je činjenica da postoje osobe koje vas vode kroz svaki korak. To su međunarodni koordinatori fakulteta. ERF ima veliku sreću što ima vrlo pristupačnu koordinatoricu otvorenu za sva bitna i nebitna pitanja. Ipak, sam postupak prijave, sakupljanje dokumentacije, odabir predmeta, smještaja, priznavanje predmeta i još mnogo toga, zahtjeva određen stupanj organizacije i uključenosti samog studenta u proces.

Gent

Gent je predivan grad! Ali zaista, puno ljepši nego na slikama. Arhitektura, kanali, jezero, čine ga, po mom mišljenju, najljepšim belgijskim gradom. Dovoljno je velik i živ da svatko može pronaći nešto po svom ukusu, a opet dovoljno malen da ga osoba može brzo upoznati i osjećati se kao kod kuće. Vlakom ili flix busom jednostavno je uputiti se i razgledati i ostale belgijske gradove poput Bruxellesa, Antwerpena, Bruggea, Oostendea te gradove okolnih zemalja, npr. popularni Amsterdam. Također, moguće je pronaći vrlo jeftine letove za mnoge europske destinacije iz Bruxellesa.

Živjela sam u studentskom domu s ostalim studentima na razmjeni. Bez preuveličavanja, nisam niti ostavila kofere u sobi, a već sam bila pozvana na druženje. U erasmus okruženju sve je toliko novo, zanimljivo, mladenački, ali i poučno, jednostavno sve što jedan student može poželjeti. Mnoge studentske udruge organiziraju različite događaje, od razgledavanja grada, izleta, piknika, igranja badmintona i kvizova do karaoka, kušanja pive, tuluma.

Faculty of Education, Health and Social Work

Otišla sam na razmjenu u trećem semestru diplomskog studija. Moram priznati, kolegiji se nisu u velikoj mjeri slagali s našima, no neki su me zaista oduševili. Naglasak je na radu na projektima i grupnim zadacima zbog čega je potrebno surađivati s lokalnim studentima. Od svih mojih Erasmus prijatelja nitko nije studirao što i ja pa sam bila potpuno prepuštena sama sebi i morala sam ostvariti veze s Belgijancima što na prvu nije nimalo jednostavno. Već pri prvim danima predavanja sam shvatila (ali ne i prihvatila) tu kulturnu različitost. Jednostavno, nitko mi nije pristupio, a kada bih im se obratila, dobila bih vrlo kratke i pomalo hladne odgovore. Naravno, bilo je tu i iznimki! Ipak, shvatila sam da im samo treba vremena da se opuste s novim osobama i to puno, puno više nego Hrvatima.

Profesori su bili susretljivi, a ispiti uglavnom nisu bili zahtjevni, osim onih koji se nisu baš slagali s našim područjem studija pa sam u nedostatku predznanja morala učiti puno više nego ostali.

Iako je na samom početku bio planiran odlazak na mobilnost s kolegicama, na kraju sam otišla sama što bih preporučila svima. Upoznala sam mnogo novih prijatelja na koje sam stvarno mogla računati, s kojima sam ostala u kontaktu i s kojima planiram buduća okupljanja. Ipak, za neke sam stvari ovisila isključivo o sebi. Više sam se puta našla u novim i nepoznatim situacijama što mi je pomoglo da razvijem neke nove vještine i osnažim već postojeće kao npr. organizacijske sposobnosti, odgovornost, komunikaciju. Erasmus mi je bio dokaz da odgađanje, neodlučnost i manjak inicijative mogu utjecati samo na to da ću propustiti mnogo lijepoga u životu. Zbog toga svima iskreno preporučam da razmotrite opcije koje fakultet pruža i bez previše razmišljanja prikupite dokumente za prijavu.

2017./2018.

Ljetni semestar ak. god. 2017./2018.

Marija Iličić, studentica 1. godine diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
University College Ghent, Faculty of Education, Health and Social Work

Gent je treći grad po veličini u Kraljevini Belgiji te je jedan od gradova tzv. belgijskog „Zlatnog trokuta“ (uz Bruxelles i Antwerpen). U Gentu živi oko 230 000 stanovnika te je udaljen samo 60-tak kilometara od glavnog grada Bruxellesa. Grad koji mi se na prvu učinio hladnim i pomalo tmurnim oduševio me i potpuno razuvjerio.

Kada sam se odlučila za Erasmus moram biti iskrena da nisam bila u potpuno sigurna u svoju odluku, no vrlo brzo nakon dolaska u Gent sam promijenila svoje razmišljanje i shvatila da nisam imala nimalo razloga za strah. Već na samom početku očarala me arhitektura samog grada, malene i uske kućice, svaka drugačija, ali opet tako posebna na svoj način. Priče o snažnom vjetru obistinile su se, ali isto tako bilo je i mnogo prekrasnih, toplih i sunčanih dana koji su meni i mojim Erasmus prijateljima omogućavali kupanje u jezeru, vožnje kajakom i biciklima te provođenje slobodnog vremena zajedno. Gradom vladaju belgijski vafli, pivo, čokolada i pomfrit te su to neizostavna 4 proizvoda koja svatko mora kušati po dolasku u Belgiju. Gent vrvi studentima te se svaki vikend odvijaju razna događanja od glazbenih do kulinarskih i sportskih. Još jedna vrlo karakteristična značajka ovog grada su bicikli. Gent je definitivno grad bicikala, te ga morate imati i vi ako boravite u njemu. Bicikl je glavno prijevozno sredstvo Belgijanaca i ima ih posvuda, više nego auta. Kao što mi imamo ogromne garaže za aute, oni takve imaju za bicikle te se bicikli voze neovisno o padalinama. Belgijanci su kao narod vrlo susretljivi, pristupačni i željni sklapanja novih prijateljstava te sam tako osim Erasmus prijatelja imala prilike provoditi vremena i s lokalcima te upoznavati njihovu kulturu i običaje. Velika prednost je što engleski jezik pričaju stvarno svi, od mladih do starih, kome god se obratite znat će vam odgovoriti.

Što se tiče fakultetskog iskustva ono je također bilo iznimno. Pohađala sam Faculty of Education, Health and Social Work, University College Gent. Predavanja se održavaju na raznim lokacijama i kampusima te su neka samo s Erasmus studentima, a neka i s belgijskim studentima. Ono što je izrazito važno sva predavanja održavaju se na engleskom jeziku što uvelike olakšava praćenje i obavljanje obaveza. Ispiti nisu bili teški, a obuhvaćali su pismene i seminarske radove. Profesori su vrlo susretljivi, otvoreni za sva pitanja i rješavanje svih nejasnoća. Kolegiji nisu bili baš usko vezani s našim područjem studiranja te zbog toga preporučujem odlazak u zimskom semestru kada ima nešto više vezanih kolegija.

Ako volite putovati i željni ste putovanja Gent je savršeno lociran za to. Iz srca Europe i grada Bruxellesa ima mnoštvo letova po vrlo pristupačnim cijenama u zemlje cijele Europe, a blizu su i destinacije poput Pariza, Amsterdama, Londona, Luxemburga koji su udaljeni svega nekoliko sati vožnje autobusom.

Nakon razmjene otvorit će vam se apetiti za još novih iskustava i prijateljstava, htjet ćete nastaviti putovati i jednostavno se otisnuti u nešto novo i nepredvidivo. Upravo to je i čar samog Erasmusa. Primijetit ćete da vas je promijenio, ali samo u pozitivnom smislu, da vas je osamostalio i doveo do toga da želite još novih i nezaboravnih inozemnih iskustava.

Od svog Erasmusa dobila sam puno više nego što sam očekivala. Mogu slobodno reći da je to do sada jedna od najboljih odluka u mom životu. Upoznala sam predivne ljude s kojima sam stvorila nezaboravne uspomene i prijateljstva. U nevjerojatnih 5 mjeseci postali smo svi kao jedna mala obitelj kojoj se bilo izrazito teško rastati i ostaviti naš voljeni Gent. Ako imate želju samo 1% otići na Erasmus obavezno odite. Vjerujte mi, nećete požaliti ni sekunde!

2013./2014.

Ljetni semestar ak. god. 2013./2014.

Lidija Iličić, studentica 3. godine preddiplomskog studija Rehabilitacija
University College Ghent, Faculty of Education, Health and Social Work

Gent je grad u koji se nije teško zaljubiti; očaravajuća arhitektura ovog srednjevjekovnog grada ostavljat će vas bez daha dok na obalama gentskih kanala uz belgijske vafle ili pomfrit budete ispijali čašu Tripel Karmeliet piva.

Gent se smjestio u sjevernom dijelu Belgije, u pokrajini Flandriji gdje stanovnici govore dijalektom nizozemskog jezika. Broji oko 230 000 stanovnika od čega čak četvrtinu čine studenti. To je jedna od glavnih karakteristika predivnog Genta; mnoštvo mladih ljudi i prisutnost vedre, pozitivne atmosfere u gradu. Mnogobrojni gradski parkovi nerijetko vrve studentima koji uz glazbu i neizostavno pivo provode sunčana popodneva. Upravo zato što u gradu studira jako puno ljudi, pronaći smještaj nije teško; privatnih stanova i soba u ponudi ima mnoštvo, a studentski domovi izgledaju jako dobro. Studentski restorani su fantastični, hrana je vrlo ukusna i zapravo se vrlo lako mogu mjeriti s gradskim restoranima u kojima morate isprobati „waterzooi“ – gentski kulinarski specijalitet.

Bicikli, posvuda bicikli, kratki je opis stanju u gradskom prometu. Javni prijevoz je u redu, ali bicikl je studentov najbolji prijatelj u Ghentu; iznajmljuju se po vrlo niskim cijenama, biciklističke staze su posvuda i svi vam daju apsolutnu prednost – čak i pješaci!

Lokacija na karti zapadne Europe predstavlja dodatni plus ovom gradu; Amsterdam, Pariz ili London su nadomak ruke i putovanja su jednostavno neizostavan dio studiranja u Gentu. Za neka od tih putovanja zaslužan je sam fakultet; vrlo često smo išli na fakultativne izlete po Belgiji gdje bi posjećivali ustanove relevantne za naše zanimanje i korisnike tih ustanova, ali i razne muzeje i upoznavali turističku ponudu Belgije općenito. Jedna zgrada fakulteta je predivan dvorac u čijem dvorištu vlada jedan bucmasti mačak, dok je druga zgrada impresivan kompleks koji osim predavaonica u kojima ćete najčešće boraviti broji i bazene, atletsku stazu, teniska i nogometna igrališta itd. Koordinatori i profesori su nam izlazili u susret sa svim pitanjima i molbama koje smo imali, bili su vrlo suradljivi te su se trudili prilagoditi program potrebama studenata što je više bilo moguće. Ispiti nisu bili zahtjevni te se mnogo ocjena zapravo dobivalo na temelju seminara ili prakse. Predavanja uglavnom imate samo s „Erasmusovcima“, poneka predavanja su s belgijskim studentima, ali ono što je bitno da su većina kolegija zanimljivi. Ipak, preporučila bih odlazak u zimskom semestru jer se tada nudi program koji je uvelike sličniji našem programu u Zagrebu.

Belgijanci su iznimno dragi, vole se družiti i zabavljati, neopterećeni su i relaksirani. Gent je grad u kojem vladaju opušteni „dress code“ i mnoštvo savršeno uređenih pivnica i pubova u kojima se odlazi na jazz i blues svirke koje su vrlo karakteristične za grad. A kad položite sve ispite, prije nego se vratite u Hrvatsku, svakako nemojte propustiti „Gentse Feesten“, 10-odnevni festival koji svake godine sredinom srpnja okupi oko 2 milijuna posjetitelja.

Neprocjenjivost iskustva ne stane u ovako kratak opis, ako imate priliku – odite! Upoznajte predivne ljude, velika većina će vam postati i ostati dragi prijatelji i imat će te dom diljem svijeta! Usavršite engleski, naučite novi jezik, osamostalite se i vratite kući prepuni dojmova, iskustava i motivacije za daljnjim pustolovinama.

Finska

2014./2015.

Ljetni semestar ak. god. 2014./2015.

Božena Silić, studentica 2. godine diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
University of Jyvaskyla, Faculty of Education

Pomisao na boravak u Finskoj tokom najhladnijeg i najmračnijeg razdoblja zasigurno na prvu može izgledati poprilično zastrašujuće, međutim svakodnevna iskustva s kojima se susreće prosječni student na razmjeni učinit će hladnu finsku zimu poprilično dobroćudnom i toplom. Već samo upoznavanje tutora na kolodvoru bacit će osjećaj hladnoće u sasvim drugi plan. Strah od samoće u tamo nekoj dalekoj zemlji se vrlo brzo rasprsne, štoviše i onda kada ste u stanu vrlo je lako moguće da ćete nekog upoznati bilo zato što vam dolaze studenti koji znaju vaše cimere pa žele upoznati i druge sustanare, bilo da su slučajno zakucali na vaša vrata. U svakom slučaju, i prije prvog predavanja vjerojatno ćete upoznati daleko više ljudi nego što ste se nadali. Osim predavanja vjerojatno ćete posjećivati ESN događanja koja su vrlo dobro organizirana i poprilično učestala. Možete birati od karaoka, Cafe Lingua, internacionalnih večera pa sve do putovanja u susjedne zemlje. Ono što je obilježilo moj boravak u Jyvaskyli nisu toliko ESN događanja koliko nedjeljne večere koje smo skoro svaki tjedan imale cimerice i ja za naše najbliže prijatelje. Te večere smo prvo doživljavale kao internacionalne, međutim vrlo brzo smo ih počeli zvati obiteljskim večerama jer su zaista tome i nalikovale. Ukratko, Erasmus će vam pružiti mnogo više od površnih prolaznih poznanstava.

Možda ćete pomisliti da je onda pohađanje nastave te komunikacija sa predavačima suhoparnije iskustvo (kao realno je za očekivati da sve ne bude tako sjajno), međutim i tu biste se mogli vrlo brzo iznenaditi. Većina predavanja je zanimljiva i praktično korisna, a predavači zaista pokazuju da im je stalo do studenata. Dakako, osim pohađanja nastave studenti moraju ispuniti različite obaveze (najčešće je riječ o pisanju eseja), ali ako je suditi po većem broju studenata, motivacije za isto vam zasigurno neće manjkati. Generalno, na svakom koraku ćete imati podršku, od tutora preko koordinatora pa do profesora.

Vjerojatno ste već čuli izjave bivših Erasmusovaca kao što su: „Jednom Erasmus, uvijek Erasmus“ ili „Najbolje životno razdoblje“. Ja sam ih također čula prije razmjene i moram priznati bila sam poprilično skeptična. Zvučalo je kliše. Nakon razmjene stavovi su se promijenili. Erasmus je definitivno moje najbolje iskustvo koje onda za sobom vuče i jednu manu a to je ova prva izjava „Jednom Erasmus, uvijek Erasmus“. Da, istina je. Nakon razmjene ostaje ona izrazita želja za daljnjim novim iskustvima u nepoznatim zemljama. Htjeli ili ne htjeli, nastavit ćete putovati, bilo da ćete posjetiti nove prijatelje u njihovim zemljama, bilo da ćete naći nove razmjene ili čak oboje. I čudno, primijetit ćete da nije toliko teško zaputiti se u novom nepoznatom pravcu. Zvuči primamljivo, zar ne?

Zimski semestar ak. god. 2014./2015.

Tena Ormuž, studentica 2. godine diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
Iris Jeričević
, studentica 2. godine diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
University of Jyvaskyla, Faculty of Education

Možemo započeti s nekim općenitim činjenicama o Finskoj. Prva i zadnja stvar koju ćete zamijetiti u Finskoj su šume, jezera te naravno saune. Kažu da Finska ima 187 888 jezera, a oko 72% države je pokriveno šumom, tako da gdje god putovali ili šetali, oko vas su visoka drveća i predivna jezera. Ne bi bilo čudno da stanujete u stanu u šumi s pogledom na jezero, kao što smo nas dvije. Isto tako, u skoro svakoj zgradi nalazi se sauna što nikako ne smijete propustiti. U kombinaciji s mrzlim jezerom, nakon sat vremena osjećate se predivno, kao da lebdite na oblacima. Za Fince sauna nije samo intimno opuštanje, već se u njoj okupljaju radi druženja, poslovnih razgovora i slično. Nama je bilo zanimljivo što skoro svaka obitelj ima svoju saunu, a iste postoje i na fakultetu, u parlamentu te na javnim površinama gdje bismo isto preporučile da odete i upoznate neobične Fince.

Finski obrazovni sustav jedan je od najpoznatijih i najboljih u svijetu, a tome u prilog govori podatak da nepismenost skoro da i ne postoji. Nama je bilo veliko i ugodno iznenađenje to što je odnos profesora i studenta prisniji, profesori su dostupniji te uvijek spremni pomoći. Na fakultetu se izrazito traži kritičko razmišljanje, a ne puko učenje napamet. Zbog te dvije činjenice, motivacija studenata za rad je puno jača.

Vjerojatno ste čuli za nenadmašivu organiziranost Skandinavaca i to je stvarno istina. Finci jako vole imati sve pod kontrolom. Isto tako, pravila se ne krše. Kada smo pričale sa studentima iz Finske zašto je to tako, zaključak je bio da je vjerojatno zbog osjećaja sigurnosti. Država se brine o njima pa se i oni brinu da ništa ne krene u krivom smjeru, za razliku od nas, koji ipak volimo kršiti pravila i malo smo ponosni kada to radimo. Jedna zanimljivost je da Finska slavi Dan neuspjeha 13.10. kako bi promovirali ideju da je neuspjeh sastavni dio života, jer velik broj ljudi u Finskoj pati od straha od neuspjeha.

Finci jesu malo povučeniji i zatvoreniji narod kojeg je teško upoznati. Međutim, ako im pružiš priliku, njima će biti drago upoznati nove ljude te im predstaviti sebe i svoju kulturu. S druge strane puno su otvoreniji od nas kada se priča o rodnoj i spolnoj jednakosti te kulturalnoj raznolikosti. U Finskoj možeš biti tko god želiš i kakav želiš te će te malo tko, ako itko osuđivati.

Ako želite ići studirati u Jyvaskylu znajte da je to malen gradić, pun studenata iz cijelog svijeta. Vjerojatno će vam glavni transport biti bicikl, kao i svima ostalima te ćete uživati u njegovoj brzini i fleksibilnosti, ali malo manje u brdašcima grada. Istina je da je od listopada do ožujka stvarno mračno te se dogodi da ne vidite sunce po par mjeseci. U jednom periodu dan počinje u 10h i onda je mrak u 15h. Ali kad pričamo o danu mislimo na sivilo, jer sunca nema, ono je iza gustih oblaka. Međutim, onda padne snijeg i on donosi svjetlost i snježne radosti. Brzo se priviknete na vremenske uvjete, zato što je oko vas puno studenata koji su u istoj situaciji kao i vi te su željni druženja, upoznavanja i učenja jedni od drugih.

Od studenske razmjene prvenstveno smo izgubile strah od korištenja engleskog u komunikaciji te poboljšale čitalačke i pismene sposobnosti. Na fakultetu smo proširile i stručno znanje, jer se profesori stvarno trude podijeliti svoje znanje te je puno kolegija na engleskom jeziku pa je svatko mogao odabrati po svojim afinitetima (npr. nas dvije smo slušale samo jedan kolegij zajedno).

Upoznavanje novih ljudi iz čitavog svijeta doprinijelo nam je razvoju još većeg razumijevanja i uživanja u kulturnoj raznolikosti te bogata i doživotna prijateljstva.

Ako imate priliku, idite!

Italija

2018./2019.

Ljetni semestar ak. god. 2018./2019.
Ana-Marija Leko, studentica diplomskog studija Edukacijske rehabilitacije
Kombinirani obrazovni institut u Pelagu

Nakon pozitivnog iskustva Erasmus+ studijskog boravka na diplomskom studiju, na apsolventskoj godini odlučila sam se prijaviti na Erasmus+ stručnu praksu. Pronašla sam internetsku stranicu s ponudom Erasmus+ stručnih praksi (https://erasmusintern.org/) te izabrala mjesto asistentice engleskog jezika u srednjoj školi nedaleko Firence, u mjestu San Francesco di Pelago. Javila sam se mentorici prihvatne institucije, dogovorila detalje te predala dokumente za stipendiju koju sam naposljetku, dobila. Tako sam tri mjeseca (ožujak-lipanj) provela pomažući dvjema mentoricama i učenicima na nastavi engleskoga jezika. Na samome početku dogovorili smo da moja uloga na nastavi nikako neće biti pasivna, nego ćemo se truditi što više me uključiti u nastavu da učenici imaju što više prilika za komuniciranjem na engleskome jeziku. Naime, s učenicima sam pričala isključivo na engleskome jeziku (zbog njihova učenja engleskoga, ali i mojega osnovnoga znanja talijanskog jezika).

Na nastavi sam imala razne uloge, od poučavanja nove lekcije do individualnog rada s učenicima. Prvo navedeno bio mi je najveći izazov, budući da sam morala obnoviti (ali i ponovno naučiti) engleski jezik i istovremeno voditi računa da me učenici razumiju. Ono što mi je bilo jednostavnije, vjerojatno zbog prethodnog iskustva, je rad s učenicima kojima je bila potrebna veća podrška pri svladavanju jezika. Rad s njima odvijao se u grupama i individualno. Najviše takve podrške pružala sam najstarijim učenicima koji su se pripremali za završni usmeni ispit. Također, budući da su mentorice vidjele potrebu za dodatnim radom u nekim razredima, dogovorile smo da ću u nekim razredima održati radionice. Radionice su bile raznih tema, ovisno o potrebi. Na primjer, niži razredi imali su radionicu o predstavljanju sebe na engleskome jeziku, a viši razredi su imali niz radionica na temu diskriminacije. Smatram da sam imala veliku sreću raditi s mentoricama koje su vidjele moj potencijal te ga iskoristile, a isto tako su poznavale moje slabe točke na kojima smo zajedno radile. Upravo je naša dobra komunikacija bila presudna za moj profesionalni napredak ondje. Osim poučavanja jezika, dio moga rada odnosio se i na zbližavanje dviju kultura – talijanske i hrvatske. Učenici i ja zajedno smo uvidjeli da je nogomet ono što nas najviše povezuje. Osim rada u školi, vrijeme sam posvetila i obilasku Toskane – talijanske regije u kojoj sam boravila. Tako sam posjetila Firencu, Arezzo, Pisu i Sienu. Najviše sam ipak vremena provela otkrivajući ljepote Firence, od koje sam bila udaljena 20-ak minuta vožnje vlakom. Firenca nije bez razloga poznato turističko odredište, premda nudi i mjesta na kojima se može odmoriti od turističke vreve.

Sada, kada se prisjećam ovog iskustva, ispunjava me zadovoljstvo zbog mnogočega što sam pritom naučila, ali i zahvalnost prema svim ljudima koje sam u Italiji upoznala i koji su mi omogućili da se ondje osjećam kao kod kuće. To su učenici koji su me u školi svakodnevno dočekivali s osmijehom na licu, mentorice koje su me prihvatile kao vrijedni dio školskog osoblja, kolegica s prakse s kojom sam dijelila to iskustvo i cimerica koja me učila talijanski jezik. Na samome kraju još ću dodati da, u usporedbi sa studijskim boravkom (barem u mome slučaju), stručna praksa zahtijevala je veću razinu samostalnosti i odgovornosti te ju smatram dobrim uvodom u ono što me nakon završetka studija čeka.

Mađarska

2019./2020.

Ljetni semestar ak. god. 2019./2020.

Linda Dujmović i Marija Iličić , studentice diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
Erasmus+ stručna praksa u Conductive Pedagogy Centre of the András Pető Faculty of Semmelweis University, Mađarska

Interes za Erasmus+ stručnu praksu javio se kod obje nakon završetka Erasmus+ mobilnosti; Marijine u Gentu na University College Ghent, Faculty of Education, Health and Social Work u Belgiji i Lindine u Krakovu na Pedagogical University of Krakow Faculty of Pedagogy u Poljskoj. Nezaboravna iskustva i znanja što smo ih stekle ponukala su nas na upisivanje apsolventske godine i odlazak na Erasmus+ stručnu praksu u Budimpeštu u Mađarskoj gdje se nalazi Conductive Pedagogy Centre of the András Pető Faculty of Semmelweis University.

Za Centar konduktivne pedagogije ili Pető Institut i konduktivnu edukaciju koju provodi saznale smo tijekom predavanja profesorice i mentorice naših diplomskih radova, Renate Pinjatele. Upoznala nas je s poviješću, načelima i programom konduktivne edukacije. Odluka je pala! Stupile smo u kontakt s Fakultetom, organizirale dolazak te započele stručnu praksu 20. siječnja 2020.

Konduktivna edukacija poznata je kao konduktivna pedagogija i Petö metoda, a definira se kao holistička edukacijska metoda koja uz aktivno kognitivno sudjelovanje uči osobe s motoričkim poremećajima kako postati funkcionalniji i samostalniji u aktivnostima svakodnevnog života (Wright i sur., 2005). Obje smo na diplomskom studiju odabrale smjer Rehabilitacija, sofrologija, kreativne i art/ekspresivne terapije pa nas je ova metoda uvelike zanimala.

Iduća smo nepuna dva mjeseca provele upoznavajući rad i ustrojstvo Fakulteta i Centra. Mentorica nam je bila konduktor (osoba koja provodi konduktivnu edukaciju) i prof. na fakultetu, Eszter Daróczy, čija nam je susretljivost i suradnja uvelike olakšala praksu. Svaki smo tjedan imale dogovor o planu idućeg te kratak rezime iskustava stečenih u tjednu iza nas. Započele smo praksu teorijskim predavanjima o konduktivnoj edukaciji, povijesti, razvitku, načelima i načinima provedbe kako bi nam praksa bila što uspješnija. Predavanja su održali profesori na fakultetu. Ostatak smo prakse provele promatrajući te posredno i neposredno sudjelujući u radu konduktora s djecom vrtićke, školske i odrasle dobi.

Konduktivnu smo edukaciju upoznale u različitim oblicima: internacionalna konduktivna edukacija za sve korisnike iz Europe i svijeta koji dolaze na kratkotrajne i intenzivne programe, konduktivna edukacija u vrtiću i školi te redoviti program konduktivne edukacije za odraslu dob. Opis naše stručne prakse bio je aktivno sudjelovanje u programima te konzultacije s konduktorima. Svaki smo dan stjecale nove spoznaje te se ponovno uvjerile u važnost aktivnosti i suradnje sudionika. Sudjelovale smo i na nekoliko predavanja na Fakultetu za buduće konduktore te upoznale i razmijenile iskustva sa studentima. Tijekom cijele prakse bile smo zadivljene našim prihvatom. Studenti, profesori, konduktori, cijelo osoblje bili su divni domaćini te s nama nesebično dijelili svoje spoznaje.

Sporazumjevali smo se na engleskom jeziku, no rad s djecom vrtićke i školske dobi omogućio nam je i učenje osnova mađarskog jezika. Dani provedeni na stručnoj praksi bili su ispunjeni pozitivnom radnom energijom. Vikendima smo istraživale i uživale u ljepotama Budimpešte.

Planirale smo obilaske za prijatelje, momke i obitelj koji su stizali veoma često te u gustom rasporedu rada i istraživanja grada živjele „punim plućima“. Sve se češće bio spominjao tihi neprijatelj, Covid-19. „Lockdown“ stigao je iznenada, cijeli naš „svijet stručne prakse“ preokrenuo se „naglavačke“. Informacije su stizale sa svih strana pa i ona o naglom završetku stručne prakse. Naprasni završetak stručne prakse nije bacio sjenu na nezaboravno iskustvo, profesionalno i osobno. Sjećanje na Pető Institut i Budimpeštu ispunjava nas radošću i zadovoljstvom te nestrpljivom željom za ponovnim susretom.

Literatura: Wright, F. V., Boschen, K., Jutai, J. (2005). Exploring the comparative responsiveness of a core set of outcome measures in a school-based conductive education programme. Child: Care, Health and Development, 31(3), 291–302. Preuzeto s https://doi.org/10.1111/j.1365-.2214.2005.00511.x (17.11.2020)

Nizozemska

2019./2020.

Ljetni semestar ak. god. 2019./2020.

Nikolina Jović, studentica 2. godine preddiplomskog studija Socijalna pedagogija
Radboud University Nijemegen, Nizozemska

Bez obzira na tada novonastalu globalnu situaciju, nije puno uskraćeno od cjelokupnog iskustva. Nijmegen je grad u kojem se u prolazu 8 od 10 ljudi nasmiješi i pozdravi. Nije potreban taj pozdrav, ali je svakako lijepi bonus koji, vjerujem, bar malo dočarava društvo kojem ćete biti okruženi ukoliko se odlučite za svoju studentsku razmjenu, što toplo preporučam.

Radboud University predivno je sveučilište koje studentu omogućuje sve što studentu treba i što misli da mu ne treba. Tako primjerice ima sportski centar unutar kompleksa s više od 70 raznih aktivnosti u kojima imate priliku sudjelovati za simboličnih desetak eura mjesečno. Dosta je pogodnosti kao stranom studentu, jeftina putovanja primjerice koje organizira za to predviđena udruga studenata. Velika knjižnica s dosta prostora, literature i masažnih stolica koje se skrivaju u kutu samog ulaza. Lijep detalj zbog kojeg ćete zasigurno često navraćati, pa ako i niste tip od učenja na javnim mjestima, ovo bi vas moglo namamiti. Lepeza zanimljivih kolegija, interaktivnih predavanja i profesora koji potiču ideje i pozivaju na kritičko razmišljanje. Odlična povezanost grada s okolnim gradovima i državama, pa dok mi mislimo u koji kafić sjesti za vikend, oni misle na koju liniju vlaka sjesti. Sve je dostupno i pristupačno, a nije 'overwhelming' svojim mogućnostima. Ukoliko niste pretjerano druželjubiva osoba, ali jeste za povremeni izlazak iz komfort zone, ne morate se brinuti da bi vam život u domu s dvadesetak studenata na istom katu bio previše. Svi ste više- manje u istoj situaciji, svatko poštuje vaš mir, ali vas i rado prihvaća u društvo.

Bilo da se radilo o Nijmegenu ili nekom drugom odredištu, svakako potičem na iskustvo koje u minimalnom ne oduzima ništa, u neutralnom daje mnoštvo noviteta, u maksimalnom poželite da se ne morate vratiti.

Poljska

2019./2020.

Ljetni semestar ak. god. 2019./2020.

Dora Škarica, studentica 1. godine diplomskog studija Socijalna pedagogija
Jagelonsko Sveučilište Krakow

Dzien dobry! ([Đin dobri] Dobar dan)

Poljski je jezik dosta sličan hrvatskom te, ukoliko sugovornik govori dosta sporo, može se razumjeti. Usudim se reći da bih, da sam u Krakovu provela svih planiranih 5 mjeseci razmjene, mogla slagati neke jednostavnije rečenice. Ovako je sve ostalo na dobrome džinu. :) Ali nije da se žalim.

Imala sam priliku studirati u studentskom gradu i doživjeti mnogo toga: fakultet do kojeg se može doći pješice i u samom je centru grada; boravak u istoj učionici s kolegama iz Vijetnama, Italije, Grčke, Turske, Tajvana, itd. (uistinu plodno tlo za svakojake akademske i neakademske rasprave); početne muke s dešifriranjem engleske literature; zimske mjesece na sjeveru i snijeg u proljeće; nova poznanstva,…

Predmete koje sam slušala nalazili su se na tri različita fakulteta Jagielonskog sveučilišta budući da je slaganje ECTS-a zahtjevan zadatak i na razmjeni. Činjenica je bila da ću većinu redovnih predmeta morati naknadno polagati na ljetnome ili jesenskome roku. I to je ok – nažalost, ne prolazimo iste kolegije, a ako jednog dana želimo biti kompetentni stručnjaci, određena područja su nam bitna. Tako da je ovo definitivno bio izazov, ali vrijedilo je. Osjećaj uzbuđenja prilikom ulaska u učionicu i čekanje početka sata. A znamo koja je tema jer smo tjedan ranije dobili mail s materijalom koji moramo pripremiti. I znamo da ne možemo pasivno prosjediti nastavu, jer profesor ne predaje isključivo ex cathedra, a prezentacije nitko naknadno ne šalje i ne printa. Sva ona literatura navedena u silabusu zapravo se i pročita tijekom semestra. Jednom kada se uđe u jedan takav ritam zapravo se shvati – kako je dobro studirati. Barem je tako bilo kod mene.

Nažalost, iskustvo fizičkog „ulaska u učionicu“ je ubrzo prestalo i postalo virtualno, a ja sam se vratila doma i bila na razmjeni u Poljskoj iz Rijeke. I to je funkcioniralo, kolikogod čudno bilo. Ali ipak, razmjena je razmjena, a mogućnosti koje nam se nude sada kao studentima šteta je ne iskoristiti.

Okazja na nikogo nie czeka. Bądź odważny.

Ljetni semestar ak. god. 2019./2020.

Antonija Klemenčić, 1. godina diplomskog studija Socijalna pedagogija
Pedagogical University of Krakow Faculty of Pedagogy

Često kada sam slušala i čitala o iskustvima studenata s razmjene nalazila sam na izjave poput: „Erasmus nije jedna godina u tvom životu, već cijeli jedan život u jednoj godini” ili „Dio Erasmus studenta nikada se ne vrati doma” i slično. Zvuči vrlo melodramatično, ali je istinito. Moje Erasmus iskustvo nije bilo tipično o kojem slušate i nije ostvarilo sva moja očekivanja, ali je u mnogočemu bilo i daleko više od očekivanog.

Na razmjenu sam se uputila u ljetnom semestru 2020. godine, dakle svega par tjedana prije izbijanja svjetske pandemije. Moje odredište bio je Krakov, prekrasan srednjovjekovni grad s jednom od najbogatijih povijesti u Europi, a istovremeno najveći studentski grad – savršen spoj. Obično je grad prepun događanja za studente i cijene su vrlo pristupačne za studentski džep, pa ne čudi da je jedno od omiljenih Erasmus odredišta. Sam grad nije pretjerano velik i moguće je između glavnih dijelova proći pješice – od uličica stare gradske jezgre, meni omiljene židovske četvrti, pa do šetnice duž rijeke s pogledom na dvorac na brdu, koji su bili moja svakodnevnica. Živjela sam u studentskom domu zajedno s ostalim studentima sa sveučilišta, a jedan kat rezerviran je samo za nas erasmusovce. Prvih dana i tjedana stalno je bilo dinamično i nije bilo moguće izaći na hodnik, a da ne sretnete novo lice željno upoznavanja.

Ubrzo po dolasku, stigla je obavijest od sveučilišta kako se predavanja obustavljaju na 2 tjedna. Za nas to još nije bila zabrinjavajuća obavijest, osobito jer je sve drugo bilo i dalje otvoreno za posjećivanje. Prvih mjesec dana mog Erasmusa predstavljaju pravi studentski život, samo zabava i druženje, bez studentskih obaveza. Potom su postupno uslijedili specifični uvjeti studiranja i života. Mjesec dana takozvanog lockdown-a, koji ja osobno nisam tako strogo i teško doživjela, zatim mjesec dana popuštanja mjera te na kraju 2 mjeseca vraćanja u normalu. Poljska je relativno brzo reagirala i prije širenja velikog broja zaraze, tako da sam se u svakom trenutku osjećala sigurno. Od sveučilišta smo dobili obavijest o mogućnostima prekida Erasmusa i povratka u zemlju studiranja, što za mene nikada nije bila opcija. Nastava je prebačena online i odvijala se na razne načine. Kolegiji koje sam slušala bili su iz područja psihologije, a postoji i moućnost učenja poljskog jezika i poljske kulture i povijesti, što je definitivno zanimljivo za odabrati. S nekim profesorima imali smo interaktivna predavanja s raspravama jer smo bili mala grupa (samo Erasmus studenti), dok smo od drugih dobili kratke članke i prezentacije temeljem kojih smo rješavali zadatke. Ispiti su bili u obliku izrade prezentacija ili online testova, ali ništa zahtjevno. Profesori su bili vrlo pristupačni, uvijek dostupni i nastojali su nam čim više olakšati ove specifične uvjete studiranja.

Za mene lockdown nije bio lockdown u pravom smislu te riječi. Često su me drugi sažaljevali i govorili kako mi je Erasmus uništen, no meni to nikada nije palo na pamet. Istina, nisu bili idealni uvjeti i nitko nikada ne bi poželio ovakvu situaciju, no vrlo brzo sam shvatila da me pandemija nije mogla zadesiti na boljem mjestu. Situacija je bila relativno povoljna i pod kontrolom. U svakom trenutku bilo je moguće izlaziti u šetnje i boraviti na otvorenom, a osobito sam imala sreće jer sam živjela u studentskom domu. Nisam bila izolirana, već okružena ljudima svaki dan i noć. Iako smo se svi nalazili sami u stranoj zemlji, bili smo zajedno i zajedno prolazili kroz sve. Kratili smo vrijeme druženjem u sobama umjesto klubovima, igranjem raznih društvenih igara, učenjem jedni od drugih, zajedničkim kuhanjem pieroga i gledanjem filmova raznih kultura. Kasnije sam razmišljala kako nas je ova situacija zapravo više povezala i da neke ljude možda uopće ne bih imala priliku toliko dobro upoznati u drugačijoj situaciji. Našla sam se daleko od kuće i obitelji, ali okružena novim prijateljima koji su mi postajali nova obitelj i ubrzo mi je postalo nezamislivo da osobe s kojima sam svakodnevno 24h na dan, uskoro neću uopće viđati.

Druga dobra strana je da sam upoznala grad i sve njegove čari na drugačiji način te sam otkrila mjesta koja možda u uobičajenim uvjetima ne bih. Upijala sam prazan grad, upoznala svaku uličicu i mjesta koja moram posjetiti čim se otvore. Krakov ima velik broj parkova i zelenih površina te nekoliko umjetno napravljenih brda s kojih se pruža veličanstveni pogled na cijeli grad. Popuštanjem mjera grad je oživio i sada je trebalo nadoknaditi propušteno. Prvo kafići i barovi, muzeji i kulturna mjesta, zatim i klubovi i ono najvažnije – upoznavanje novih ljudi. Došao je red i na svim Erasmus studentima omiljeno planiranje putovanja. Poljski vlakovi su poprilično jeftini i brzi pa sam tako proputovala cijelu Poljsku uzduž i poprijeko – od Wroclava, Poznana i Varšave do Gdanjska i Baltičkog mora.

Unatoč pandemiji, ili bolje rečeno zbog pandemije, moje petomjesečno iskustvo razmjene bilo je izuzetno i ponekad se čini nestvarno. Definitvno sam izašla iz komfort zone, otvorila vidike i uvidjela koje sve mogućnosti se nude za mlade ljude i dokazala sama sebi da je sve moguće. Ako razmišljate o Erasmusu i jedinu prepreku vam predstavlja administracija i/ili nadoknade i ispiti po povratku, zaboravite na njih odmah. Ako vas koči strah od nepoznatog, prevelike odgovornosti ili nečeg trećeg, tada pogotovo preporučam odlazak i prevladavanje strahova. U usporedbi s onim što ćete dobiti od razmjene za sebe, ove brige nisu vrijedne niti spomena. Zaista je posebno bogatstvo steći prijatelje iz raznih dijelova kontinenta, pa i svijeta, s kojima će vas kasnije zauvijek vezati ovo nevjerojatno iskustvo i ako imate sreće, prijateljstvo za ostatak života. Erasmus će vas zasigurno, kao i mene, obogatiti kao osobu, ali i probuditi želju za još većim stvarima.

2018./2019.

Zimski semestar ak. god. 2018./2019.

Linda Dujmović i Matea Ugrina, studentice 2. godine diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
Pedagogical University of Krakow Faculty of Pedagogy

Prvi korak je bio najteži – odvažiti se jedan semestar živjeti i studirati u inozemstvu. Nakon prikupljene dokumentacije, prijave, iščekivanja, stigli su rezultati; nas dvije dobile smo smo Erasmus zajedno! Zimski semestar pete godine provele smo studirajući na Pedagogical University of Krakow Faculty of Pedagogy.

Naše je Erasmus iskustvo započelo useljavanjem u sobu 115 „Za Kolumnami“ studentskog doma. Ime je dobio po stupovima na njegovom ulazu, a koliko će naših dogodovština vidjeti ti isti stupovi nismo mogle ni slutiti. Raspakiravanje dviju dalmatinki dugotrajan je proces te smo već u prvim pauzama te aktivnosti i odlascima u zajedničku kuhinju upoznale mnoštvo studenata. Fascinirane smo bile količinom različitih narodnosti i kultura na koje smo naišle u našoj maloj, Erasmus kuhinji. Prijateljstva smo počele graditi već u prvim minutama razgovora.

Dom u kojem smo živjele pripadao je fakultetu koji smo pohađale te smo s kolegama dijelili i adresu stanovanja. Profesori su bili iznimno susretljivi i fleksibilni, trudili su se održati interaktivnu, radnu, ali i opuštenu atmosferu. Na predavanjima je naglasak bio na grupnom radu. Vrijeme provedeno na njima te znanja koja smo stekle proširila su naša akademska postojeća te omogućila stjecanje novih znanja.

Fakultetske su nam obveze omogućavale pronalazak slobodnog vremena kako bi u pravom „Erasmus duhu“ planirale putovanja s novim prijateljima. Zajedno smo proputovali više od 10 zemalja. Tražili smo i kombinirali letove (Krakov kao i cijela Poljska imaju izrazito pristupačne cijene letova), smještaje, pravili planove puta itd. Tijekom tih avantura imale smo i nekoliko propuštenih letova, dobrih i loših hotela/hostela/apartmana, velikih hladnoća, ludih provoda i susreta s ljepotama europskih gradova od kojih zastaje dah, ali sa sigurnošću možemo reći da je Krakov grad koji nam je bilo najposebniji. On nam je prirastao srcu, ipak je to postao naš novi dom!

Krakov mnogi nazivaju kulturnom prijestolnicom Poljske za što su zaslužne bogata povijest i arhitektonski sklad. Zadivila nas je njegova ljepota koju smo otkrivale tokom svih pet mjeseci. Grad je s preko 160 tisuća studenata kojima nudi brojne zabavne sadržaje. Zadivila nas je i njegova živost. Njegove ulice su pune cijele godine, cijelog tjedna i svakog doba u danu. Već smo u prvom mjesecu upoznavanja s gradom pronašle omiljene kafiće, klubove, restorane u koje smo često zalazile. Cijene su iznimno pristupačne i prilagođene sudentskim „džepovima“ pa smo bile u mogućnosti istražiti čari našeg Krakova u potpunosti.

Dane smo provodile veoma aktivno, trudeći se što bolje uskladiti fakultetske obveze s druženjima u gradu, domu te na putovanjima. Sva smo iskustva stjecale u društvu naših Erasmus cimera s kojima smo se zbližavale sve više. Kažu da sve što je lijepo kratko traje pa je i naša razmjena proletjela. Nismo se ni okrenule, a već smo pakirale svoje brojne kufere i dočekivale kraj naše Poljske avanture u društvu naše Erasmus obitelji.

Razmjena nas je naučila prihvaćanju, toleranciji, prijateljstvu; proširila kako stručno tako i znanje o raznim kulturama i načinima života. Obogatile smo se iskustvom i spoznajama koje ćemo cijeli život pamtiti, ali i koje će nam koristiti u daljnjem životu. Odvažite se na Erasmus jer je izuzetno iskustvo! Neovisno o interesima i preferencijama vrlo je lako upoznati sebi slične ljude iz raznih zemalja. Prednost je i upoznavanje rada fakulteta u drugoj državi, načina prenošenja znanja na studente te različitost studentskog života u Hrvatskoj i izvan nje. Jedna od najvećih dobrobiti razvoj je znanja o općoj kulturi koji proizlazi iz upoznavanja i provođenja vremena s osobama različitih nacionalnosti, kultura i vjera te putovanja i upoznavanja države u kojoj studiraš, kao i okolnih država.

I evo – čak godinu dana nakon, još uvijek smo u kontaktu s „Erasmus prijateljima“, neke smo čak i posjetili, neki nam ubrzo dolaze, a da smo ponijele još duplo više naših brojnih kufera nebi nam u njih stalo ni pola predivnih uspomena koje smo stekle. Jednom Erasmus, uvijek Erasmus.

2017./2018.

Ljetni semestar ak. god. 2017./2018.

Anastazija Terze, studentica 1. godine diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
Pedagogical University of Krakow Faculty of Pedagogy

U Krakow sam stigla u ljetnom semestru 2017/2018. Nakon dugo iščekivanja, uzbuđenja ali naravno i straha od nepoznatog stigla sam u studentsko srce Poljske. Za neke mali grad a toliko toga za ponuditi i probati. Nakon 4 godine "samačkog" života, moj novi stan je postao studentski dom koji broji ljude iz raznih krajeva Europe i svijeta. Ljudi raznih kultura, nacionalnosti i religija postali su moja svakodnevica. Dijeli smo zajedničke prostorije, iskustva i doživljaje, pomagali jedni drugima i bili prava mala zajednica. Svi smo bili u istoj situaciji sami, a opet zajedno.

Na fakultetu je bilo zanimljivo, profesori su imali razumijevanja za "erasmusovce" pa nas nisu previše opterećivali. Poticali su nas da svi zajedno razmjenjujemo do sad stečena znanja i uz dosta individualan pristup (što mi se jako svidjelo) predavali nova gradiva. Isto tako u sklopu fakulteta dosta smo upoznali poljsku kulturu i običaje što je bilo jako zanimljivo.

Cijelo moje iskustvo s Erasmusa upotpunila su putovanja, uz dobro planiranje studentskog budžeta i aktivno motrenje cijena karata obišla sam 8 država. Na putovanja sam išla najčešće sa svojim prijateljima iz studentskog doma ali nekad i sama. Ne mogu izdvojiti najdraže putovanje jer je baš svako imalo svoje čari, svaki grad mi je bio poseban kao i ljudi tamo. Super je okusiti pa makar i na par dana život u Kijevu, Stockholmu ili Amsterdamu. Svaki je drugačiji kao i iskustvo koje su mi donijeli.

Ako ste ikad promišljali o odlasku na Erasmus, i imate uvjete za ostvariti to moja savjet je – DA, DA i DA! To je iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Četiri mjeseca u Krakowu je najzanimljivije i najšarolikije vrijeme u mom životu. Iskustvo snalaženja u drugoj državi, na drugom jeziku sa raznim ljudima je samo pokazalo kako mogu što god hoću. A mislim da ne trebam niti spominjati koliko su me svi ti ljudi, gradovi i uspomene obogatili.

2016./2017.

Ljetni semestar ak. god. 2016./2017.

Ana-Marija Leko, studentica 1. godine diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
Hana Lukavečki, studentica 1. godine diplomskog studija Edukacijska rehabilitacija
Pedagogical University of Krakow Faculty of Pedagogy

Mi smo svoje nezaboravno Erasmus iskustvo stekle u Krakowu, jednom od najstarijih gradova u Poljskoj. Semestar proveden tamo nadmašio je sva naša očekivanja. Predavanja na Sveučilištu uglavnom smo imale sa studentima psihologije i pedagogije. Ondje smo također sudjelovale u tečaju poljskoga jezika te smo bile uključene u radionice iz poljske kulture, koje su se odnosile na posjet značajnim kulturnim odredištima i događanjima Krakowa. Predavanja su bila na engleskom jeziku. Što se tiče poljskog jezika, došle smo optimistične misleći da ćemo ga moći razumjeti, u što smo se brzo razuvjerile. Ipak, tečaj poljskoga jezika i samo vrijeme provedeno u Poljskoj učinili su svoje te smo sve više mogle razumjeti, pa čak i koristiti poljski jezik. Od posebne važnosti smatramo praksu provedenu u ustanovi sličnoj našim Centrima za odgoj i obrazovanje. Praksa je bila ugodna i korisna jer smo imale pristupačnu mentoricu i priliku za susret s edukacijsko-rehabilitacijskim radom u drugoj zemlji. Svi smo Erasmusovci Pedagoškog sveučilišta živjeli skupa na katu u studentskom domu Za Kolumnami. Ondje smo dijelili kuhinju te je to bilo mjesto za druženje jedne velike Erasmus obitelji. Bili smo jedna velika obitelj te gdjegod išli, svi su bili dobrodošli. A išli smo svugdje, po brojnim mjestima u Krakowu i izvan. Krakow obiluje kafićima, klubovima, restoranima, parkovima i javnim mjestima za druženje. Budući smo mi bile ondje u ljetnom semestru, mnogo smo vremena proveli družeći se na otvorenom. Nedaleko Krakowa nalaze se Auschwitz, Wieliczka rudnik i Zakopane koje smo također posjetile. Usto, mi smo iskoristile slobodno vrijeme i povoljnije cijene putovanja za obilazak ostalih privlačnih poljskih gradova (Gdanjsk, Wadowice, Wroclaw) i nekih europskih gradova do kojih smo ulovile jeftine avionske karte (Pariz i Amsterdam).

Erasmus u Krakowu je divno iskustvo koje preporučamo svima!

2014./2015.

Zimski semestar ak. god. 2014./2015.

Karmen Korda, studentica 3. godine preddiplomskog studija Socijalna pedagogija
Lea Ujčić, studentica 3. godine preddiplomskog studija Socijalna pedagogija
Jagelonsko Sveučilište Krakow; Faculty of Philosophy/Institute of Education

Krakow je prekrasan grad u južnoj Poljskoj. Bivši (1038.-1596.) glavni grad Poljske. Važan kulturni, gospodarski, komunikacijski i turistički centar. Leži na obalama rijeke Visle, jedan je od najstarijih i drugi po veličini grad u Poljskoj. U Krakowu živi 760 000 stanovnika (podjednak broj stanovnika ima i Zagreb). U Krakowu postoji preko 10 uglednih i kvalitetnih sveučilišta te zato privlači akademske građane iz cijelog svijete. Tako čak 1/3 stanovništva čine studenti, što domaći što strani. Upravo je to razlog zbog kojeg je cijeli grad prilagođen mlađoj populaciji. Tako je na primjer noćni život jedan od poznatijih u Europi. Mjesta za izlazak ima posvuda i rade svaki dan bez iznimke. Da ne bi bio naglasak samo na noćnim izlascima, moramo naglasiti kako ovaj grad vrvi različitim sadržajima, od kulturnih događanja do sportskih aktivnosti.

Sveučilište s kojim ERF ima potpisan studijski ugovor je Jagelonsko Sveučilište. To je drugo najstarije sveučilište u središnjoj Europi. Osnovano je 1364. godine i slovi za jedno od najboljih sveučilišta u Europi. To možemo i potvrditi našim iskustvom koje je apsolutno savršeno. Kombinirale smo kolegije sa raznih odsjeka, uključujući psihologiju, pravo, pedagogiju i filozofiju. Profesori i osoblje su veoma susretljivi, a administracija je dobro uhodana. Kako primaju mnogo Erasmus studenata, veoma su dobro upućeni u sve vezano za ovaj oblik međunarodne suradnje.

Što se tiče učenja i polaganja ispita, moramo naglasiti kako uvriježeno mišljenje kako se na Erasmusu studenti samo zabavljaju i tulumare, nije u potpunosti istinito. Profesori imaju svoje zahtjeve i cijeli sustav je isti kao i u Hrvatskoj.

Ono što nam se najviše svidjelo jesu putovanja koja nam je Erasmus omogućio. Mnogo smo putovale i posjetile gradove u koje se sigurno iz Hrvatske ne bi tako lako uputile. U Poljskoj je prijevoz vlakom iznimno povoljan, te nam je to pružilo priliku da pređemo cijelu Poljsku uzduž i poprijeko, od Tatri do Baltičkog mora.

Uz putovanja, moramo istaknuti prijateljstva koja smo sklopile s ljudima iz svih dijelova svijeta. Činjenica je da su ljudi koji se uključe u Erasmus razmjene komunikativni i otvoreni prema novim iskustvima. Stekle smo poznanstva koja ćemo pamtiti cijeli život i shvatile smo kako je u 5 mjeseci moguće ljude jako dobro upoznati i zavoljeti, iako dolaze iz drugih dijelova svijeta.

Portugal

2015./2016.

Zimski semestar ak. god. 2015./2016.

Karlo Škrinjarić, student 3. godine predddiplomskog studija Logopedija
Instituto Politecnico de Setubal, School of Health Care

Setubal, maleni grad koji će postati moj dom idućih pet mjeseci. Prva stvar- Google! Sudeći prema Gooogle-u, ovaj grad nalazi se 50ak kilometara južno od glavnog grada Portugala-Lisabona. Dijeli ime s istoimenom pokrajinom u sredini Portugala a sam grad Setubal broji nešto malo manje od sto tisuća stanovnika, iako nisam imao dojam tolike naseljenosti.

Došlo je vrijeme da spakiram svoje kofere i krenem u avanturu svog života.

Kada sam došao sredinom rujna u Setubal, vrijeme je još uvijek bilo toplo zbog svoje izuzetno ugodne klime koja me je pratila za vrijeme mog čitavo boravka, pa je sve odmah bilo puno ljepše. Pri dolasku u Setubal, krenulo je i moje upoznavanje novog grada, države i ljudi. Prva dva tjedna živio sam u domu koji je u neposrednoj blizini kampusa gdje se nalazi naš fakultet. Instituto Politecnico de Setubal (IPS) odnosi se na kampus koji je sastavljen od četiri različite škole. Smjer logopedije pripada u ,,School of Health Care'', zajedno s fizioterapijom i školom za medicinske sestre. Koncept nastave mi se najviše svidio - nastava se odvija u tzv. modulima a svaki se modul sastoji od 1 do 2 kolegija. U teoriji to znači da istovremeno slušamo predavanja iz jednog ili dva kolegija, par tjedana, ovisno o složenosti. Nakon toga, ako smo sve zadatke tijekom održavanja tih kolegija ispunili uspješno, ne moramo pristupati ispitima. Najveća barijera bila je jezik-predavanja su na portugalskom!!! Unatoč tome, svi profesori su izuzetno pristupačni i trude se maksimalno izaći vam u susret što u prijevodu znači da će vam ostaviti svoj broj mobitela da ih možete kontaktirati u bilo koje doba ako imate neki problem. S druge strane, kolege s kojima slušate predavanja su izuzetno pristupačni i uvijek spremni na pomoć, tako da se možeš osloniti i na njih. Unatoč slabijem znanju engleskog, komunicirat će s tobom svim raspoloživim sredstvima i neće odustati dok ne budeš zadovoljan odgovorom. Odnos profesor-studenti puno je prisniji i puno se pažnje pridaje baš tome. U svakom trenutku svaki student zna da je profesor tu za njega i da su u učionici svi jednaki. Najbolja stvar studiranja na IPS-u je praksa!! Fakultet u Setubalu orijentiran je na praktična znanja i najviše se radi na povezivanju teorije i prakse. Predavanja nisu klasična predavanja po prezentaciji već se sastoje od mnogo rasprava, igrokaza i prikaza slučaja. Svaki student ima svog partnera s kojim uvježbava razne terapijske tehnike koje na kraju prezentira pred profesorom. Krajem listopada, započinje period osmotjedne prakse. Svaki student dobije ustanovu gdje će obavljati praksu i svog mentora. Ja sam prvi mjesec obavljao praksu u bolnici u Lisabonu a drugi mjesec u Setubalu. Imao sam priliku vidjeti mnogo pacijenata, terapijske postupke koji se primjenjuju, odnos logoped-klijent i općenito kako funkcionira naša profesija u Portugalu i smatram to najvećim dobitkom u vidu obrazovanja.

Kako ne bih cijeli osvrt potrošio na obrazovanje, sada slijedi zabavni dio. Opće je poznato da je Erasmus period u kojem se družiš sa mnoštvom ljudi iz cijele Europe ali i svijeta pošto je velik broj njih bio iz Brazila zbog jezika. Ti ljudi postanu dio tvoje svakodnevnice narednih pet mjeseci. U zimskom semestru bilo nas je 80ak, i ubrzo smo se svi međusobno upoznali i počeli svakodnevno družiti. Najveća prednost Erasmusa su upravo ta druženja kroz koja mnogo naučiš o sebi, svojoj kulturi i kulturama drugih. A isto tako jednog dana imaš mjesto za prespavati u cijeloj Europi. :)

S obzirom da raspored na faksu nije bio prenatrpan, to mi je pružilo priliku da putujem Portugalom i Europom za vrijeme Erasmusa. U Portugalu sam posjetio Lisabon, Porto te cijelu južnu regiju zvanu Algarve. Prvi put u životu probao sam surfati. Putovao sam u Madrid, te sam svoje božične i novogodišnje praznike proveo u Belgiji.

Moja iskustva su apsolutno pozitivna, i smatram da je ovo bila najbolja odluka u mom životu. Ne bojte se, ne morate imati sve isplanirano-prepustite se avanturi i na kraju budite ponosni na sebe što se sve uspješno završilo. Iskustvo koje sam dobio je neprocjenjivo, i svakako će ostati dio mojih sjećanja još dugo vremena. "Erasmus is not one year in your life, but your life in one year."

Ljetni semestar ak. god. 2015./2016.

Kristina Burum, studentica 2. godine diplomskog studija Logopedija
Zvjezdana Antončić, studentica 2. godine diplomskog studija Logopedija
Instituto Politecnico de Setubal, School of Health Care

Setubal je mali grad, smješten samo 48 km južnije od Lisabona. Nekadašnje središte ribarske industrije ostavilo je traga na arhitekturu i atmosferu u gradu, ali i odličan izbor svježe ribe. S obzirom da nismo puno znale o gradiću u koji dolazimo (osim što nas je veselila blizina Lisabona), pri samom dolasku bile smo iznenađene pomalo derutnim stanjem određenih dijelova grada. No, tijekom slijedeća 4 mjeseca, taj nam je grad prirastao srcu zbog iznimno lijepih parkova prirode, plaža, predivne tržnice sa širokim izborom voća i povrća, toplih i simpatičnih ljudi te zanimljive mediteranske kulture. Iako smo očekivale da će nas klima služiti te će nas dočekati ne toliko hladna zima, prevarile smo se. Uzele smo tanku odjeću te nekoliko toplih vesti, a dočekala nas je „sibirska zima“. Zato preporučamo svima da uzmu puno tople odjeće jer je vjetar pod utjecajem oceana vrlo hladan, a gotovo niti jedan stan ne posjeduje sustav grijanja. No vrijedi pretrpjeti kratko vrijeme smrzavanja nakon čega slijedi dugo toplo ljeto.

Iako je u Setubalu sve vrlo blizu, do samog fakulteta treba kratko putovati vlakom ili autobusom. Kampus okuplja 4 fakulteta, a mi smo bile na jednom od njih. Logopedija pripada školi za zdravstvo , koja je po veličini slična ERF-u. Također, broj studenata na godini je malen te su odnosi između profesora i studenata prijateljski i nešto prisniji od onog na što su studenti s ERF-a navikli. Predavanja su većinski na portugalskom, ali su profesori vrlo pristupačni i rado održavaju konzultacije za sva potrebna pitanja ili nejasnoće. Iako smo očekivale da će biti potrebno nešto manje angažiranosti oko fakultetskih obaveza, prevarile smo se. Imale smo jednake zadatke kao i ostali studenti te smo u prva 2 mjeseca imale nešto manje slobodnog vremena. Ipak, sve smo kasnije nadoknadile, s obzirom da se kolegiji izvode turnusno te smo posljednja 2 mjeseca imale samo praksu (u Lisabonu :)))) i nekoliko lakših kolegija. Iako nije potrebno, preporučamo bazično znanje portugalskog zbog lakše komunikacije s mentorima i profesorima, kojima engleski nije jača strana! Ipak, uz malo volje, moguće je sve dogovoriti i bez prethodnog učenja portugalskog jer su stručni pojmovi slični na engleskom i portugalskom. I posljednji savjet je- budite strpljivi u čekanju profesora na konzultacijama i predavanjima, te čekanju na njihove e-mail odgovore jer, kako nam je rečeno od samih Portugalaca, u njihovoj je kulturi čekanje i sporost dio svakodnevnice.

Naravno da nismo samo išle na predavanja i učile, već smo se i dobro zabavile. Upoznale smo dosta lokalaca i stranih studenata iz cijele Europe. S njima smo se družile u Setubalu gdje smo izlazile i kupale se na predivnim pješčanim plažama. Zbog svoje blizine, dosta vremena provele smo u Lisabonu koji nam je pružio nezaboravne provode. Portugalci su nam rado pokazali svoj grad i zaista su ljubazni te uvijek spremni pomoći.

Stigle smo dosta putovati te smo posjetili Madrid, Toledo, Zaragozu i Barcelonu u Španjolskoj i mnogo mjesta u Portugalu. Lisabon nam je bio kao drugi dom, Porto nas je oduševio svojom posebnošću, Azori najljepšom prirodom, a Algarve je pravi raj za surfere. Iako ne možemo reći da smo u surfanju pretjerano dobre, probale smo i preporučamo svima!

Tijekom ovog iskustva dosta smo naučile, stekle prijatelje za cijeli život i zemlju koju možemo nazvati našim drugim domom.

2014./2015.

Ljetni semestar ak. god. 2014./2015.

Iva Maria Demarin, studentica 3. godine predddiplomskog studija Logopedija
Ljubica Leko, studentica 2. godine diplomskog studija Logopedija
Maja Škrobo
, studentica 2. godine diplomskog studija Logopedija
Instituto Politecnico de Setubal, School of Health Care

Setubal, grad smješten 50-ak kilometara južno od glavnog grada Lisabona, tvorac je brojnih Erasmus prijateljstava i uspomena. Iako podaci govore o brojci od oko 100 000 stanovnika, učinio nam se puno manjim. Taj naš grad-domaćin, koji nam se isprva učinio pustim, nakon 4 i pol mjeseca toliko nam se uvukao pod kožu da smo ga teška srca napustile.

Po dolasku u Setubal počela su upoznavanja s okolinom, ostalim studentima i naravno, fakultetom. Instituto Politecnico de Setubal (IPS) odnosi se na kampus koji je sastavljen od 4 fakulteta. Budući smo s odsjeka logopedije, naš smjer pripada školi za zdravstvo, zajedno s fizioterapeutima i medicinskim sestrama. Predavanja se odvijaju na portugalskom, nemaju posebni program za međunarodnu razmjenu te je naš posao bio nešto otežan. Međutim, profesori su veoma pristupačni – u potpunosti su nam izašli u susret, rekli su da ih pitamo što god nam nije jasno i da, ako je potrebno, dođemo na konzultacije i diskutiramo s njima o gradivu. Nismo često imale potrebu kucati im na vrata – stručno nazivlje je u principu isto a i tijekom predavanja je velik dio vremena posvećen praksi, uvježbavanju različitih terapijskih tehnika jednih na drugima. Također, dodatni plus bio je taj što smo većinom odrađivale praksu u bolnici i u školi te nam raspored nije bio natrpan teorijom. Tako nam se pružila prilika da vidimo i iskusimo logopediju u stranoj državi, na drugom jeziku koji nam u ovom slučaju, nije predstavljao veliku prepreku. Nismo na svakoj praksi bile zajedno već su nas rasporedili te smo negdje bile međusobno razdvojene, u grupama s portugalskim studentima odnosno studenticama. Njih je oko 25 na godini i veoma su povezani i unutar godine i između godina. Za razliku od ERF-a, kod njih studij logopedije traje 4 godine, nakon kojih brane svoj diplomski rad te postaju spremni za svijet odraslih.

Osim s portugalskim studentima, većinu vremena provele smo s ostalim Erasmus studentima. U Setubal nas je stiglo oko 50; većina nas je bila smještena po stanovima budući je studentski dom u blizini kampusa, a kampus je oko 7km udaljen od centra grada. Svi smo se u roku od 2 tjedna međusobno upoznali i postali smo već uobičajeni prizor stanovnicima koji su veoma dragi i pristupačni. Iako mnogo stanovnika ne priča engleski, uspjeli smo komunicirati s njima, dobiti informacije koje smo trebali. Upoznali smo se s portugalskom kulturom kao što je ispijanje izrazito puno kava dnevno (govore o brojci od čak 7 njih), kasna večera, ukrašavanje ulica (tijekom zime to su bili kišobrani na ulicama a u lipnju su ih zamijenili veseli šeširi), kašnjenje bez posebnog ustručavanja te pričanje o novcu - neočekivano, mladi ljudi mnogo pričaju o novcu odnosno o nedostatku novca što i navode kao glavni razlog ne-odlaska na Erasmus jer im je, kako kažu, preskupo.

Unatoč predavanjima, praksi te završnom radu, uspjele smo i putovati po toj predivnoj zemlji. Obišle smo Porto, Azore, Sesimbru, Evoru, Cascais, a Lisabon nam je bio poput drugog doma. Naime, kad netko pođe na Erasmus, to za sobom povlači najavu velikog broja gostiju, a svaki od njih zbog blizine glavnom gradu, želi poći i u njegovu posjetu. Stoga smo često uz ulogu domaćina, preuzimale i ulogu vodiča. Svaki dio Portugala ima svoje posebnosti, tradiciju koju nismo izbjegavale iskušati kao što je poznati sir iz pokrajine Azeitao, fino vino Porto koje je poznato po svom udjelu alkohola (oko 19%), francesinha - veoma zasitno, ukusno jelo iz Porta, te azorski ananas ili pak čaj s velikih azorskih plantaža.

Sve to spremile smo u kutiju koja se zove sjećanja i srpanjskog jutra napustile tu toplu zemlju. Iako smo mislile da će nam biti jako teško vratiti se u normalu, prošlo je lakše od očekivanog - sve dođe na svoje kad se vratiš u normalno okruženje, rutinu. Upravo ta rutina nekad je previše i potreba za promjenom prevlada - kod nas je prevladala i niti jedna od nas nije osjetila da je pogriješila. Erasmus iskustvo nešto je jedinstveno, neponovljivo, očaravajuće. Osim što nam je pomoglo u profesionalnom razvoju, pomoglo je i u osobnom - upoznale smo druge kulture, običaje, imale priliku učiti o različitostima.

Stoga - pokreni se, ne odgađaj, uživaj u svojoj mladosti!

2013./2014.

Ljetni semestar ak. god. 2013./2014.

Marina Vušković, studentica 1. godine diplomskog studija Logopedija
Instituto Politecnico de Setubal, School of Health Care

Portugal je u mnogočemu sličan Hrvatskoj, ali se u mnogo stvari i razlikuje. Stanovništvo Portugala velikim dijelom čine doseljenici iz drugih dijelova Europe, Afrike ili Južne Amerike, najčešće iz Brazila. Portugalci su u pravilu dragi i pristojni ljudi, uvijek spremni pomoći, pa čak i kada ne govore engleski, što je često slučaj. Ipak, naći će načina za odgovor na pitanje, bilo ono jednostavno ili složeno.

Politehnički Institut u Setubalu na kojem se nalazi i smjer logopedije slovi za jedan od najmanje teoretski usmjerenih fakulteta i to vrijedi za sve smjerove koji se tamo nalaze. Općenito je odnos studenata različitih godina i smjerova blizak kao i odnos studenata s profesorima. Studenti preddiplomskog studija sudjeluju u istraživačkim radovima i surađuju na sastavljanju dijagnostičkih testova. Predavanja se održavaju u grupama kako bi se poticali bolji odnosi među studentima i profesorima, ali kako bi studenti imali priliku postavljati više pitanja i razjasniti sve potencijalne nejasnoće te ući u dubinu problematike o kojoj se govori. Profesori kvalitetno obavljaju svoj posao i jako dobro poznaju svoju tematiku te dobro znaju prenijeti važne informacije studentima i zaista im je stalo do toga koliko će njihovi studenti naučiti. Studenti spremno raspravljaju i ispituju sve što ih zanima vezano za temu, a dinamika predavanja sasvim je drukčija od tradicionalnih suhoparnih predavanja s prezentacijama. Više je direktnog rada s klijentima, istraživačkih seminara, prakse i projekata dok ispita gotovo i nema. Općenito je atmosfera studiranja opuštenija, profesori su pristupačni i spremni pomoći te nisu toliko strogi što se tiče rokova i ispita, ali se ipak svo potrebno gradivo obradi, a studenti nauče tematiku i u praksi to znanje jako dobro primjenjuju. Bolji su odnosi i među studentima jer zajedno rade na grupnim radovima i projektima, a jedni druge ne vide kao konkurenciju. Studenti češće odlaze na studentske razmjene u druge države (u pravilu Brazil ili Španjolsku zbog ograničenosti jezika) nego hrvatski studenti. Što se tiče rasporeda, u tom pogledu nema puno razlike od Hrvatske. Sve je poprilično neorganizirano, a raspored se mijenja svaki tjedan.

Logopedi ovdje mnogo bolje poznaju svoje pacijente nego logopedi u Hrvatskoj. Mnogo više surađuju s kolegama iz drugih struka i njeguju interdisciplinarni rad, savjetuju se s drugim stručnjacima kada imaju dvojbe i jako puno međusobno raspravljaju o klijentima. S klijentima imaju prisan odnos, ne strogo profesionalan, a oni to cijene i kompletna dinamika odnosa klijent-terapeut je drukčija.

Život je u Portugalu manje stresan nego u Hrvatskoj, ljudi se ne žure i imaju više vremena za uživanje u životu. Više razgovaraju, bolje se poznaju i povezaniji su jer uzimaju dovoljno vremena kako bi obratili pažnju jedni na druge. Ipak, to ima i negativnu stranu: Portugalci svugdje kasne najmanje dvadesetak minuta, a nije rijetko da se kasni i više od toga pa je tako uobičajeno na predavanje doći pola sata kasnije od predviđenog termina, kako za profesore tako i za studente.

Što se tiče kulture, Portugal ima tradicionalnu glazbu „fado“ koja se razlikuje od ostalih vrsta glazbe s kojima sam se do sada susrela. Hrana je donekle slična mediteranskoj hrani s puno vrsta ribe i školjaka, ali odražava i afričke utjecaje s puno tropskog voća i povrća. Poznata su i tradicionalna jela i slastice kao što je „bacalhau“ i tipični lisabonski kolač „pastel de nata“. Ovdje je život „pomaknut“ za sat ili dva pa tako prvi dućani i supermarketi otvaraju u devet ujutro, a ostali nešto kasnije. Obroci su također kasniji nego u Hrvatskoj i uobičajeno je večerati oko 22 ili 23 sata.

Sve u svemu, iskustvo međunarodne razmjene u Portugalu smatram pozitivnim iskustvom. Puno sam naučila i upoznala sam mnogo ljudi iz različitih dijelova Europe i svijeta. Saznala sam mnogo o razlikama u kulturi, jezicima i tradiciji različitih ljudi i shvatila da koliko se god ljudi razlikuju, toliko su i slični i u važnim stvarima jednaki.